U posljednjih nekoliko godina, politička scena Bosne i Hercegovine obilježena je brojnim kontradiktornostima, ali i upornim pokušajima određenih lidera da se približe svjetskim centrima moći. Jedan od najglasnijih u tim nastojanjima svakako je Milorad Dodik, bivši predsjednik Republike Srpske, koji se i dalje suočava s američkim sankcijama uvedenim još tokom administracije Donalda Trumpa. Uprkos tome što su upravo iz Washingtona stigle sankcije koje su mu otežale međunarodni položaj, Dodik i njegovi saradnici ne odustaju od pokušaja da ih ukinu.
Uvod
Dok javnost u Bosni i Hercegovini sve češće preispituje način na koji se troše budžetska sredstva, režim iz Banje Luke nastavlja ulagati milione dolara u lobističke kampanje u Sjedinjenim Američkim Državama. Istovremeno, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović pokazuje otvorenu naklonost prema Trumpu, što je nedavno kulminiralo njenom inicijativom da upravo on bude nominiran za Nobelovu nagradu za mir. Iako je potez izazvao podsmijeh dijela javnosti, Cvijanović je ponosno isticala kako smatra da je Trump svojim angažmanom u Gazi pokazao sposobnost za postizanje svjetskog mira.
Razrada
U trenutku kada je Cvijanović slavodobitno objavila nominaciju i uputila Trumpu javnu poruku na platformi X (bivši Twitter), iz Washingtona su stigle sasvim drugačije vijesti – one koje nimalo ne idu u prilog Dodikovim političkim planovima. Naime, Trump je u javnom obraćanju izjavio da “svi izlaze iz BRICS-a” i da ta organizacija “više nije ni tema razgovora”.
Ta izjava ima poseban značaj za Dodika jer je on, suprotno američkim interesima, otvoreno zagovarao ulazak Bosne i Hercegovine u BRICS, alijansu koju predvode Rusija, Kina, Indija, Brazil i Južna Afrika. Njegova ideja bila je da Republika Srpska učestvuje u međunarodnim strukturama koje se protive zapadnoj dominaciji, što je, kako se pokazalo, u potpunom raskoraku s američkom politikom.
Trump, koji je već poznat po svojim čvrstim stavovima protiv BRICS-a, ponovio je da SAD neće dopustiti stvaranje nove globalne valute kojom bi se zamijenio američki dolar. Čak je najavio da će nametnuti 100% carina na uvoz iz zemalja koje pokušaju podržati takvu inicijativu. Time je jasno poručio da će svaka država koja stane uz BRICS snositi ozbiljne ekonomske posljedice.
S druge strane, Dodik i njegovi saradnici tvrdoglavo nastavljaju s politikom koja ga približava Vladimiru Putinu i Moskvi, pokušavajući se distancirati od Evropske unije. U više navrata je ponavljao da Evropska unija postavlja “nejasne i nefer uvjete”, zbog čega je, prema njegovim riječima, prirodno tražiti alternativu u BRICS-u.
No, realnost pokazuje sasvim drugačiju sliku:
-
Republika Srpska nema nikakvu zakonsku nadležnost za vođenje vanjske politike.
-
Ekonomske veze s BRICS zemljama su minimalne, dok je većina izvoza i dalje vezana za Evropsku uniju.
-
Članstvo u BRICS-u nije moguće bez saglasnosti državnih institucija BiH, koje o tome nisu ni raspravljale.
Drugim riječima, Dodikove ideje o “približavanju BRICS-u” više su politička retorika nego ostvariv plan.
Uprkos svemu, Dodik ne posustaje. Kako navodi “Slobodna Bosna”, on već godinama plaća američke lobističke firme s ciljem da se njegovo ime izbriše s “crne liste” američkog Ministarstva finansija. Prema dostupnim podacima, potpisano je više ugovora s advokatskim i lobističkim kućama u SAD-u, među kojima su:
-
Schifanelli Law, LLP – ugovor iz septembra 2023. godine, s mjesečnom naknadom od 63.000 dolara,
-
McGinnis Lochridge iz Teksasa – ugovor potpisan u februaru 2025, također 63.000 dolara mjesečno,
-
Tactic COC LLC iz Floride – ugovor iz juna 2025, uz isplatu prve tranše od 100.000 dolara.
Ukupno, samo ova tri ugovora premašuju milion dolara, a u tu cifru nisu uračunati troškovi putovanja, smještaja i dnevnice lobista. Sve se to, naravno, plaća iz javnog budžeta Republike Srpske, što znači – novcem građana.
Ono što dodatno izaziva sumnju jeste činjenica da uprkos tolikom novcu, američke sankcije ostaju na snazi, a Dodik se i dalje nalazi pod međunarodnim pritiskom. Njegovi pokušaji da se predstavi kao “žrtva Zapada” nailaze na sve slabiji odjek čak i među tradicionalnim saveznicima, dok mu istovremeno Trumpova administracija šalje jasne poruke da promjena politike BRICS-a neće biti tolerisana.
Zaključak
Cijela situacija oko Dodikovih lobističkih napora i Cvijanovićkine nominacije Trumpa za Nobelovu nagradu pokazuje koliko su unutrašnje kontradikcije duboke u političkom djelovanju vlasti iz Banje Luke. Dok s jedne strane pokušavaju obnoviti odnose sa Sjedinjenim Državama, s druge strane vode politiku koja je direktno suprotstavljena američkim interesima.
Trumpovo javno odbacivanje BRICS-a može se posmatrati kao udarac Dodikovim ambicijama da se prikaže kao međunarodni akter od značaja. Istovremeno, skupi lobistički ugovori koje finansira iz entitetskog budžeta sve više otkrivaju očaj i nemoć režima koji troši milione u pokušaju da popravi odnose s Washingtonom – bez stvarnih rezultata.
Na kraju, ostaje dojam da su svi ti potezi više teatar za domaću publiku nego ozbiljna međunarodna politika. Dok Dodik i Cvijanović pokušavaju privući pažnju moćnih saveznika, realnost ih neumoljivo vraća – u okvir sankcija, izolacije i sve dublje političke marginalizacije.