Kontroverza oko promjene imena Srebrenice: Glasa Majki i političke snage
U posljednje vrijeme, Srebrenica je ponovo postala centar pažnje zbog kontroverznih izjava i političkih inicijativa koje se tiču njenog imena. Naime, nakon što su se pojavile informacije da Stranka nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) predvođena Miloradom Dodikom planira pokrenuti proceduru za promjenu imena ovog grada, prvi čovjek lokalne zajednice, Mladen Grujičić, izrazio je podršku toj ideji. Ova situacija izazvala je oštre reakcije, posebno od strane Majki Srebrenice, koje su u više navrata isticale potrebu za zaštitom istine o događanjima iz 1995. godine. Ova kontroverza ne predstavlja samo lokalni problem, već ima šire implikacije na društvo i politiku u Bosni i Hercegovini.
Majke Srebrenice, koje su simbol otpora i borbe za pravdu, jasno su poručile da je promjena imena grada neprihvatljiva. Njihovo saopštenje poziva međunarodne zvaničnike da reaguju i zaustave vlasti u entitetu Republika Srpska da nastave sa ovom famoznom inicijativom. U svom saopštenju, navode da negatori genocida ne bi trebali imati prostora za širenje svojih ideja, koje smatraju fašističkim. Ova izjava naglašava ozbiljnost situacije i potrebu za očuvanjem sjećanja na žrtve. Srebrenica, kao simbol stradanja, nosi u sebi težak teret historije koja se ne može brisati promjenom imena.
Zabrinjavajuće je da se, prema tvrdnjama Majki Srebrenice, nakon prvih koraka ka promjeni imena, može očekivati da se slične inicijative prošire i na druge gradove. U saopštenju se navodi kako ne bi bilo iznenađenje da Prijedor nazovu Stakićevo, Banjaluku Brđaninovo, ili da se Sarajevo preimenuje u Karadžićevo. Ovakve ideje, prema riječima Majki, predstavljaju nastavak negiranja historije i pokušaj prekrajanja stvarnosti koja je zabilježena u pravnim presudama. Takve političke strategije često su usmjerene na potiskivanje sjećanja i preusmjeravanje pažnje s krivice koja leži na počiniocima ratnih zločina.
U ovoj situaciji, Milorad Dodik je ponovo otvorio pitanje o događajima u Srebrenici iz 1995. godine, izjavivši da “niko nije poginuo, niko nije ubijen” tokom tih tragičnih događaja. Ove izjave dodatno pogoršavaju atmosferu i dovode do podjela među stanovništvom, posebno s obzirom na to da su presude međunarodnih tribunala jasno osudile zločine počinjene u Srebrenici. Ovakvo ponašanje i izjavivanje potpuno negira realnost i bol koju osjećaju porodice žrtava. Takve izjave ne samo da vrijeđaju sjećanje na žrtve, već i ponovo otvaraju rane koje se nikada nisu potpuno zacijelile.
U kontekstu ove situacije, važno je naglasiti kako promjena imena, bez obzira na političku podršku koju ona može imati, neće promijeniti istinu o onome što se desilo. Mijenjati imena gradova može se činiti kao politička pobjeda, ali istina o genocidu ostaje zabilježena u srcima preživjelih i u svjetskoj historiji. Majke Srebrenice su jasno ukazale na to da se istina ne može sakriti i da će se boriti protiv svake vrste negiranja njihovih patnji. Njihova borba nije samo za pravdu, već i za očuvanje sjećanja, koje se nastoji izbrisati kroz ovakve političke inicijative.
Ova situacija otvara i šira pitanja o ulozi politike u oblikovanju kolektivnog pamćenja. Da li će političke elite nastaviti da koriste sjećanja na rat za ostvarenje svojih ciljeva, ili će se konačno posvetiti pomirenju i izgradnji budućnosti zasnovane na istini i pravdi? U ovom trenutku, glasovi žrtava i njihovih porodica moraju biti prioritet, a njihova borba za pravdu ne smije se zanemariti. Trebamo se sjetiti da su ovi ljudi preživjeli najgore, i njihovi glasovi zaslužuju da budu saslušani.
Osim što se ovaj slučaj odnosi na Srebrenicu, on predstavlja širi problem u društvu. U mnogim dijelovima svijeta, promjena imena mjesta ili preispitivanje njihovog značaja može imati dalekosežne posljedice. Na primjer, u Južnoj Africi, nakon rušenja apartheida, preimenovanje ulica i trgova postalo je simbol promjene i otpora prema prošlim nepravdama. S druge strane, u Bosni i Hercegovini, ovakve promjene često su ispunjene političkim tenzijama, gdje se sjećanje na prošlost koristi kao oružje u političkim borbama.
S obzirom na sve ovo, važno je stvoriti platformu za dijalog i razumijevanje među svim građanima Bosne i Hercegovine. Umjesto da se fokusiramo na promjene imena, trebamo se posvetiti izgradnji društva koje priznaje sve aspekte svoje prošlosti. Istina o Srebrenici i događajima iz 1995. godine ne bi trebala biti predmet političkih igara, već osnova za stvaranje pravednijeg i inkluzivnijeg društva. Na kraju, borba Majki Srebrenice nije samo borba za pravdu za njih same, već i za buduće generacije, kako bi se osiguralo da se slične tragedije nikada više ne ponove.
