Politička Suradnja između PDP-a i HDZ-a: Šta to Znači za Bosnu i Hercegovinu?
U svjetlu recentnog sastanka između Draška Stanivukovića, predsjednika Partije demokratskog progresa (PDP), i Dragana Čovića, lidera Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine, politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo se našla pod lupom analitičara i medija. Ovaj susret, koji su obojica označili kao “konstruktivan”, postavio je temelje za potencijalne izmjene Izbornog zakona i podršku europskim integracijama. Stanivuković je naglasio važnost usvajanja budžeta i deblokade državnih institucija, što ukazuje na hitnost u rješavanju ključnih pitanja koja se tiču funkcioniranja države. Ovaj sastanak se odvija u kontekstu stalnih turbulencija unutar političkog sistema BiH, gdje su etničke podjele i nacionalističke retorike postale norma umjesto izuzetak.
Između ostalog, Stanivuković je istakao kako je PDP “spreman” podržati izmjene Izbornog zakona na način kako to vidi HDZ. Ova izjava dolazi u trenutku kada se sve više postavlja pitanje o pravu Hrvata u BiH da biraju svoje predstavnike. Mnogi analitičari smatraju da ova suradnja ne predstavlja ništa novo, već nastavak politike koja se već decenijama provodi u Republici Srpskoj, a koja se fokusira na etničke podjele i slabljenje državnih institucija. Ovaj pristup, prema mišljenju nekih stručnjaka, ne samo da otežava izgradnju zajedničkog identiteta, već i pogoršava postojećih problema u društvu, čineći dijalog između različitih etničkih grupa gotovo nemogućim.
Analiza Političkih Motiva
Prema riječima bivšeg diplomate, Adnana Hadrovića, Stanivukovićeva ambicija da se etablira kao politički lider nakon Milorada Dodika sve više se manifestuje kroz potrebu za suradnjom s HDZ-om. “Njegova spremnost da preuzme vlast na nivou Vijeća ministara BiH, što zahtijeva podršku HDZ-a, naglašava koliko je ova suradnja strateška”, izjavio je Hadrović.
Ovaj stav otvara dodatna pitanja o tome kako bi ovakvi politički manevri mogli utjecati na daljnji razvoj situacije u entitetu Republika Srpska i sveukupno u Bosni i Hercegovini.
U tom kontekstu, važno je napomenuti da su slične politike već ranije primijećene u BiH, gdje su stranke često sklapale koalicije zasnovane na etničkim linijama, a ne na političkim programima ili vizijama. Takve koalicije često rezultiraju stagnacijom i nemogućnošću rješavanja ključnih društvenih problema.
Kako bi se osigurala stabilnost i napredak, potrebno je promišljati o održivoj politici koja ne ovisi samo o trenutnim interesima pojedinih stranačkih vođa.
Međutim, kritičari ove političke suradnje ističu da se time ne rješavaju suštinski problemi, kao što su provedba presuda Europskog suda za ljudska prava koje zahtijevaju ustavne promjene. Hadrović naglašava da se ovakvim pristupom zaobilaze ključna pitanja koja se tiču prava građana i jednakosti pred zakonom. Umjesto da se zalažu za prava Hrvata i njihov povratak u RS, Čović i Stanivuković se fokusiraju na izmjene Izbornog zakona koje bi osigurale trajno mjesto HDZ-u u Predsjedništvu BiH. Ova strategija, iako može privremeno osnažiti poziciju HDZ-a i PDP-a, dugoročno može učiniti da se osjećaji marginalizacije i isključenosti među drugim etničkim grupama još više prodube.
Posljedice i Izazovi
Oslanjanje na ovakve političke strategije, uz podršku stranih faktora iz Beograda i Zagreba, može imati ozbiljne posljedice po stabilnost Bosne i Hercegovine. “Ova politika ima za cilj očuvanje kontrole nad političkim procesima i sprječavanje punog funkcioniranja države.
U isto vrijeme, potiče daljnje etničke podjele koje su već duboko ukorijenjene”, upozorava Hadrović. Ove dinamike dodatno otežavaju situaciju i otežavaju put ka europskim integracijama, koje su ključne za budućnost zemlje.
U svjetlu ovih izazova, nužno je generirati širok konsenzus među političkim liderima o pitanjima koja se tiču svih građana, a ne samo određenih etničkih grupa.
Na kraju, Hadrović zaključuje da Bosna i Hercegovina ne može napredovati na osnovu etničkih kalkulacija i zatvorenih političkih aranžmana. “Istinski napredak je moguć samo kroz dosljednu primjenu međunarodnih presuda i stvarne ustavne reforme koje vode ka građanskoj ravnopravnosti”, poručuje on.
Ova izjava dodatno naglašava važnost angažiranja svih građana u procesu donošenja odluka, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Pravo svakog građanina na ravnopravan tretman i sudjelovanje u političkim procesima je osnovna pretpostavka za izgradnju stabilnog i demokratskog društva.
U svjetlu ovih događaja, postavlja se pitanje kako će se politička scena u Bosni i Hercegovini razvijati u narednom periodu. Očekuje se da će daljnji sastanci između čelnika PDP-a i HDZ-a rezultirati konkretnijim stavovima o ključnim pitanjima, ali je također važno da se čuje glas običnih građana, koji bi trebali imati priliku da aktivno učestvuju u oblikovanju svoje budućnosti. Bosna i Hercegovina mora pronaći način da prevaziđe etničke podjele i izgradi stabilnu i demokratsku državu koja poštuje prava svih svojih građana.
