U švedskom gradu Geteborgu nedavno je održan prvi Bosna i Hercegovina – Nordijski forum, događaj koji je okupio više od 200 učesnika iz različitih sfera društva — od predstavnika institucija i akademskih radnika do članova poslovne zajednice i civilnog sektora. Jedan od ključnih ljudi koji su doprinijeli organizaciji ovog skupa bio je Bojan Šošić, ambasador Bosne i Hercegovine u Kraljevini Švedskoj, te nerezidentni ambasador za Estoniju i Finsku. U razgovoru nakon Foruma, Šošić je iznio niz zapažanja o stanju u BiH, potrebi za objektivnošću u samoprocjeni društva i mogućnostima da zemlja uči iz iskustava Švedske.
Šošić je istakao da je izuzetno zadovoljan ishodom Foruma, iako smatra da bi veća medijska prisutnost mogla dodatno proširiti domet događaja. Po njegovim riječima, glavna snaga Foruma leži u širini tema i spajanju različitih oblasti. Na skupu se razgovaralo o:
- zdravstvu i medicini,
- zelenoj tranziciji i održivoj ekonomiji,
- naučnoj i inovacionoj saradnji,
- fundamentalnim političkim pitanjima poput zaštite ljudskih prava i demokratizacije.
Ambasador je naglasio da nijedan ozbiljan razgovor o reformama u BiH ne može biti potpun bez uključivanja političkog aspekta, jer upravo način na koji je država ustrojena utiče na sve druge sfere funkcionisanja. Pritom je posebno izdvojio presude Evropskog suda za ljudska prava, koje jasno ukazuju na nedostatke u oblasti ljudskih prava i jednakosti građana.
Kada je riječ o Švedskoj, Šošić ju opisuje kao mali, ali izuzetno organizovan sistem koji je uspio izgraditi globalni uticaj zahvaljujući objektivnosti, transparentnosti i progresivnoj politici. Iako broji mali broj stanovnika, Švedska je razvila snažnu vojnu i drvnu industriju, te niz globalno prepoznatljivih kompanija. Sve to, tvrdi Šošić, ne bi bilo moguće u sistemu sličnom bosanskohercegovačkom, koji je složen, fragmentiran i često zarobljen u birokratiji i etničkim podjelama.
Ističe da je ključni pojam koji BiH treba usvojiti – objektivnost.
Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina mora biti objektivna prema sebi, ali i tražiti da međunarodna zajednica bude objektivna prema njoj. To, kako objašnjava, znači otvoreno prepoznati realne prepreke koje sputavaju razvoj zemlje, uključujući i činjenicu da je postojeći sistem uređenja nametnut nakon rata i nije organski izrastao iz unutrašnjih potreba društva.
Na pitanje o mogućnosti izgradnje državnog brenda, Šošić podsjeća da su se mnogi bosanskohercegovački građani uspješno integrisali u švedsko društvo, doprinoseći njegovoj inovativnosti i imidžu. Kada bi Bosna i Hercegovina pokazala više političke volje, kaže on, mogla bi iskoristiti iskustva dijaspore i prenijeti pozitivne prakse nordijskih zemalja u vlastiti razvoj. No, dodaje da postoje temeljni problemi koji moraju biti riješeni prije toga.
Kao najvažniji izazov Šošić ističe nedostatak istinske zaštite ljudskih prava u BiH. Upozorava da je u Ustav Bosne i Hercegovine ugrađena diskriminacija, što stvara unutrašnju kontradikciju: iako Ustav priznaje da je Evropska konvencija o ljudskim pravima iznad svakog domaćeg zakona, istovremeno dopušta norme koje ograničavaju učešće određenih građana u političkom životu.
Primjer za to su, prema Šošiću, oni koji se identifikuju kao Bosanci ili Bosanci i Hercegovci, a koji su faktički isključeni iz ključnih političkih procesa jer se ne uklapaju u etnički okvir tri konstitutivna naroda. Takva situacija, kaže on, nije prihvatljiva u modernim, liberalnim demokratijama poput Švedske.
U dijelu razgovora o evropskim integracijama, ambasador priznaje da postoji zamor od procesa – i u BiH i u međunarodnim institucijama. Nakon tri decenije tranzicije, mnogi građani osjećaju frustraciju i gubitak povjerenja u reforme. Međutim, Šošić upozorava da se problemi zemlje ne mogu svesti samo na tehnička pitanja poput donošenja zakona ili imenovanja pregovarača. Takav pristup, kako kaže, stvara iluziju da je moguće reformisati sistem bez dublje političke i društvene promjene.
Posebno kritikuje način na koji se Bosna i Hercegovina često pojednostavljeno prikazuje u međunarodnim krugovima – kao zemlja „dva entiteta i tri naroda“. Takav opis, smatra on, zanemaruje stvarnu kompleksnost društva, jer mnoge podjele nisu ni prirodne ni neizbježne. Naprotiv, one su nametnute odozgo – „top down“, a često su rezultat vanjskih političkih uticaja i strukturalnih ograničenja koje je postavio Dejtonski sporazum.
Šošić zaključuje da je vrijeme da se bosanskohercegovačko društvo pogleda u ogledalo i nazove stvari pravim imenom. Da bi se rješavali problemi, potrebno ih je najprije jasno identificirati. U tom kontekstu, navodi i simboličan citat iz popularne kulture: „Da bi čovjek riješio problem, mora prvo znati gdje je problem.“ Upravo to, tvrdi ambasador, BiH još nije u potpunosti naučila – prepoznati gdje leže istinski uzroci nefunkcionalnosti i nerazvijenosti.
U završnici, Šošić poručuje da budućnost Bosne i Hercegovine zavisi od sposobnosti njenih građana i lidera da razviju objektivnost, samokritičnost i spremnost na promjene. Tek kada se te vrijednosti ukorijene u društvu, BiH će moći uspostaviti sistem koji će podsjećati na one u naprednim zemljama poput Švedske – sistem u kojem su ljudska prava, jednakost i efikasnost temelj svakog razvoja.
