Presuda koju je Sud Bosne i Hercegovine izrekao Miloradu Dodiku izazvala je brojne pravne i političke rasprave, ne samo zbog same kazne zatvora, već i zbog širih posljedica koje iz nje proizlaze. Prema tumačenju pravnog eksperta Nedima Ademovića, presuda koja je postala pravosnažna ne zaustavlja se na izrečenoj kazni, već povlači niz dodatnih ograničenja koja značajno utiču na Dodikovu mogućnost obavljanja javnih i političkih funkcija.
U martu ove godine, Dodik je proglašen krivim i osuđen na jednu godinu zatvora te šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika Republike Srpske. Ova odluka potvrđena je u junu pred Apelacionim vijećem Suda BiH, čime je postala pravosnažna i time aktivirala pravne posljedice osude predviđene Krivičnim zakonom BiH.
Razrada
Ademović objašnjava da presuda obuhvata i automatske posljedice osude, definisane u članu 203.a stav 5. tačke a), c) i d) Krivičnog zakona BiH. Ove odredbe predviđaju da lice koje je pravosnažno osuđeno za određena krivična djela ne može sticati niti obavljati službene dužnosti u organima vlasti, bilo da se radi o:
-
zakonodavnim tijelima (poput skupština i parlamenata),
-
izvršnim organima (kao što su vlade i ministarstva),
-
pravosudnim institucijama,
-
te svim organima koji se u cijelosti ili djelimično finansiraju iz javnih sredstava.
Kako je istakao Ademović, ove posljedice će trajati onoliko dugo koliko i sama krivičnopravna sankcija, dakle šest godina, računajući od trenutka pravosnažnosti presude. To znači da Dodik, bez obzira na druge političke okolnosti, u tom periodu ne može obavljati niti jednu funkciju koja je po prirodi javna ili finansirana iz budžeta.
Posebna dilema pojavila se oko pitanja da li se zabrana odnosi i na Dodikovu poziciju predsjednika SNSD-a, političke stranke kojom on rukovodi. Ademović je pojasnio da, prema njegovom mišljenju, i ta funkcija potpada pod zabranu, jer je riječ o javnoj političkoj funkciji. Iako SNSD trenutno nema pristup budžetskom finansiranju zbog odluke Ureda visokog predstavnika (OHR), sama činjenica da je stranka zakonom prepoznata kao organizacija koja ima pravo na finansiranje iz javnih sredstava dovoljna je da se njen predsjednik smatra osobom na javnoj funkciji.
Drugim riječima, prema Ademoviću, nije bitno da li stranka trenutno prima sredstva, već da li postoji zakonska mogućnost za to. Stoga, zabrana obavljanja funkcije odnosi se i na predsjednika političke stranke poput SNSD-a.
Pravni ekspert naglašava da bi svako drugačije tumačenje zakona bilo u suprotnosti s njegovom suštinom. Cilj zakona, ističe on, nije samo kažnjavanje pojedinca, već sprječavanje da osuđeni za određena krivična djela i dalje upravljaju ili utiču na javne strukture.
Ademović smatra da bi dopuštanje Dodiku da ostane predsjednik SNSD-a predstavljalo zaobilaženje zakona, jer bi mu omogućilo zadržavanje političke moći i uticaja, iako je formalno kažnjen. On podsjeća da političke stranke imaju značajnu ulogu u funkcionisanju demokratskog sistema, te da njihovim čelnicima pripada važna javna odgovornost.
„Svaka politička stranka je i te kako bitna javna organizacija“, ističe Ademović, dodajući da pristup osuđenika upravljačkim strukturama političkih partija može biti jednako štetan kao i njihovo prisustvo u zakonodavnim, izvršnim ili pravosudnim institucijama.
Iz njegovog tumačenja proizlazi da bi zabrana trebala obuhvatiti sve oblike javnog djelovanja koje uključuju rukovođenje, donošenje odluka ili raspodjelu javnih sredstava, što svakako uključuje funkciju predsjednika jedne od najvažnijih stranaka u Bosni i Hercegovini.
Zaključak
Analizom presude i zakonskih odredbi, Ademović zaključuje da je pravosnažnost presude Miloradu Dodiku pokrenula čitav niz zakonskih posljedica koje prevazilaze samu kaznu zatvora. Njegovo pravo da obavlja funkcije u državnim, entitetskim i političkim institucijama privremeno je suspendovano na period od šest godina.
Time je, prema tumačenju pravnog eksperta, zakon jasno ispunio svoj cilj: sprečavanje pravosnažno osuđenih osoba da zadrže ili steknu pozicije moći u javnim strukturama. U tom smislu, i rukovodeća funkcija u stranci koja učestvuje u izbornim procesima i ima pravo na javno finansiranje smatra se javnom funkcijom, pa zabrana obavljanja te uloge vrijedi i za predsjednika SNSD-a.
Na kraju, Ademović podsjeća da bi svako drugačije tumačenje značilo ugrožavanje osnovnih principa vladavine prava i podsticanje političke prakse u kojoj bi osuđeni mogli i dalje upravljati javnim resursima putem partijskih struktura. Takav pristup, zaključuje on, bio bi suprotan duhu zakona i cilju pravosudne presude, čija je svrha zaštita javnog interesa i integriteta političkog sistema Bosne i Hercegovine.
