U međunarodnom kontekstu odnosa između Rusije, EUFOR-a i Bosne i Hercegovine, posljednji istupi Milorada Dodika ponovo su izazvali pažnju javnosti i diplomata. Njegova očekivanja da će Rusija uložiti veto na produženje mandata EUFOR-ove misije „Althea“ pokazala su se neutemeljenima, jer je Moskva jasno dala do znanja da nema namjeru podržati takvu inicijativu. Ova situacija dodatno je istakla složenost političkih odnosa u regionu, ali i sve veći raskorak između retorike lidera Republike Srpske i stvarne politike Ruske Federacije.
Na predstojećoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, zakazanoj za 31. oktobar, Rusija će, po ustaljenoj praksi, predstaviti vlastiti izvještaj o stanju u BiH, čiji su autori predstavnici iz entiteta Republika Srpska. Ipak, ono što je Dodik očekivao – da će Rusija blokirati mandat međunarodnih snaga – nije se ostvarilo.
Razrada
Iz diplomatskih izvora i izjava jasno je da Rusiji trenutno ne odgovara odlazak EUFOR-a iz BiH. Njihovi strateški interesi pokazuju da bi povlačenje evropskih trupa otvorilo prostor za NATO snage, što je scenarij koji Moskva nastoji izbjeći. Više puta su predstavnici NATO-a ponavljali da neće dozvoliti sigurnosni vakuum u Bosni i Hercegovini, što znači da bi svako povlačenje EUFOR-a bilo automatski popunjeno trupama Alijanse.
Dodik je prije posjete Moskvi izjavio da će od Vladimira Putina zatražiti da Rusija u Vijeću sigurnosti uloži veto protiv produženja mandata misije „Althea“. U intervjuu za ruski Sputnik, kazao je da te snage predstavljaju „okupacionu silu“ i da su se, prema njegovom mišljenju, često koristile kao prijetnja srpskom narodu. Dodao je da bi „Republika Srpska trebala postati potpuno nezavisna“ kako bi se oslobodila stranog uticaja i stvorila vlastiti sistem odlučivanja.
Ipak, ruski ambasador u BiH, Igor Kalabuhov, u nedavnom razgovoru za Face TV, jasno je rekao da je stav Rusije stabilan i racionalan. Naglasio je da Rusija podržava postojanje garancija sigurnosti u BiH i da nema ništa protiv produženja mandata EUFOR-a. Prema njegovim riječima, predstojeća sjednica Vijeća sigurnosti bit će tek formalnost kojom će se potvrditi produženje mandata za još godinu dana.
Kalabuhov je, međutim, dodao da će i ovoga puta biti prisutan izvještaj visokog predstavnika, kojeg Moskva smatra nelegitimnim, što će svakako izazvati nove polemike.
Vojno-politički analitičar Hamza Višća ističe da je Dodikova retorika „priča za domaću publiku“, odnosno pokušaj održavanja političkog uticaja kroz nacionalističku retoriku. Prema Višći, Dodik je svjestan da bi svako povlačenje EUFOR-a dovelo do brzog ulaska NATO-a u BiH, što bi bilo suprotno interesima Rusije. Zato Putin, po njegovim riječima, radije bira prisustvo EUFOR-a, jer smatra da je njihovo djelovanje blaže i manje suprotstavljeno ruskim interesima u regionu.
Politički analitičar iz Beograda Dušan Janjić dodaje da je Dodik u ovoj situaciji dobio diplomatski „šamar“ od Kalabuhova. Objašnjava da se Dodik pokušava održati u javnosti nakon što je izgubio ključne političke pozicije, a njegov zahtjev Moskvi da blokira EUFOR smatra „potpunom besmislicom“.
Prema Janjiću, Rusija nema ni volju ni argumente da se protivi prisustvu EUFOR-a u BiH, pogotovo sada kada je sigurnosna situacija napeta, a Dodikov uticaj na strukture u RS-u slabiji nego ranije.
Analitičar upozorava i na činjenicu da Dodik svakom novom provokacijom rizikuje gubitak strpljenja zapadnih sila. Podsjeća da Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija imaju ključnu ulogu u nadgledanju bezbjednosti BiH i da bi eventualne Dodikove eskalacije mogle dovesti do ozbiljnijih posljedica po njega i njegovu političku karijeru.
Janjić zaključuje svoj komentar riječima koje su postale simbolična poruka Dodiku: „Džaba je slijepom pokazivati, a gluhom govoriti“. Objašnjava da Rusija sada želi sebe prikazati kao partnera u očuvanju stabilnosti, a ne kao destabilizirajuću silu, te da Dodik odbija prihvatiti realnost novih međunarodnih odnosa.
Zaključak
Na osnovu svih navedenih činjenica može se zaključiti da se Rusija distancirala od Dodikovih ekstremnih zahtjeva, fokusirajući se na očuvanje vlastitog imidža u međunarodnim institucijama. Njena trenutna strategija u Bosni i Hercegovini nije direktno suprotstavljanje Zapadu, već održavanje balansa i izbjegavanje konfrontacije koja bi mogla ugroziti šire geopolitičke interese Moskve.
Dodik, s druge strane, nastavlja s retorikom koja je namijenjena unutrašnjem političkom auditorijumu, nastojeći se prikazati kao branilac srpskih interesa protiv međunarodne zajednice. Međutim, njegovi zahtjevi nemaju stvarnu podršku ni u Moskvi, ni među zapadnim diplomatama.
Ono što je Dodik doživio – odbijanje podrške iz Rusije – predstavlja jasan signal da čak ni njegovi dugogodišnji saveznici više nisu spremni da slijede politiku koja vodi u izolaciju. U svjetlu svega, može se reći da su pokušaji Republike Srpske da međunarodno legitimiše svoj separatizam naišli na zatvorena vrata.
U konačnici, priča o vetu protiv EUFOR-a pokazala se tek kao „mlaćenje slame“, dok stvarna politika velikih sila ide u pravcu stabilizacije, a ne destabilizacije Balkana.
