Politička scena Republike Srpske ponovo je uzburkana nakon što je Igor Radojičić, bivši gradonačelnik Banje Luke i lider nezavisnog pokreta “Svojim putem”, odlučio otvoreno podržati opozicionog kandidata za predsjednika Republike Srpske, Branka Blanušu. Ovaj potez izazvao je lavinu komentara jer dolazi u trenutku kada opozicija nije jedinstvena, a unutar nje vladaju ozbiljna neslaganja.
Radojičić je svoju odluku objavio javno, uz fotografiju iz banjalučkog kafića gdje je sjedio s Blanušom. Tom prilikom poslao je poruku da Blanušu poznaje više od četiri decenije, nazvavši ga “pristojnim i dostojnim čovjekom”. Istakao je da upravo takav kandidat zaslužuje podršku, pa je njegov pokret i formalno stao iza Blanušine kandidature. Poruka završava željom za uspjeh: “Sretno, Branko Blanuša”. Ova objava dodatno je naglasila raskol u opozicionim redovima.
Posebno je značajno što je Radojičićev politički saborac i jedan od osnivača novog pokreta, Draško Stanivuković, imao sasvim drugačiji stav. On se od samog početka protivio izlasku opozicije na vanredne izbore za predsjednika RS-a. Njegov stav bio je da takvi izbori nisu pravi trenutak za opoziciju i da učestvovanje u njima može donijeti više štete nego koristi. Na kraju, njegova stranka PDP nije ni sudjelovala u izboru Blanuše kao kandidata, niti je pozvala svoje birače da glasaju za njega.
Ovakav razvoj događaja stvorio je dodatnu napetost među opozicionim liderima. Dio opozicije otvoreno prigovara Stanivukoviću, tvrdeći da je svojom pasivnošću i odbijanjem da stane iza zajedničkog kandidata zapravo pomogao Miloradu Dodiku. Prema tim kritikama, Stanivuković je “odigrao za Dodika” jer je svojim potezom umanjio šanse opozicije da ostvari pobjedu na ovim izborima.
Upravo tu nastaje ključna dilema: dok Radojičić otvoreno pruža podršku Blanuši i time šalje poruku jedinstva i zajedničkog djelovanja, Stanivuković ostaje po strani, vjerujući da opozicija u ovom trenutku ne može izvući političku korist iz izbora. Time se šalje slika podijeljene opozicije, što direktno jača poziciju aktuelne vlasti.
Politički analitičari ukazuju na nekoliko važnih aspekata ovog slučaja:
- Podrška Igora Radojičića pokazuje da dio opozicije ipak vjeruje da vrijedi pokušati s kandidaturom Blanuše, te da se time može stvoriti alternativa Dodikovoj dominaciji.
- Stanivukovićeva rezerva šalje poruku nejedinstva, ali istovremeno ukazuje na pragmatičnost – njegov stav je da je opozicija trenutno suviše slaba da bi mogla ozbiljno ugroziti Dodika.
- Reakcije opozicionih partija jasno pokazuju frustraciju, jer se osjeća da bez zajedničkog fronta nema realnih šansi za promjenu vlasti u RS-u.
U središtu priče našao se Branko Blanuša, dugogodišnji profesor i opozicionar, koji je sada dobio zadatak da personificira pokušaj opozicije da ponudi alternativu. Njegova kandidatura dobila je na značaju upravo zahvaljujući podršci koju mu je dao Radojičić, iako izostaje institucionalna podrška većih opozicionih stranaka poput PDP-a.
Na kraju, situacija jasno pokazuje duboku krizu unutar opozicionog bloka u Republici Srpskoj. S jedne strane stoji Radojičić, koji se odlučio za direktnu i javnu podršku kandidatu. S druge strane stoji Stanivuković, koji zadržava rezervu i time izaziva optužbe da nesvjesno pomaže Dodiku. Ova dinamika još jednom potvrđuje da bez jasne strategije i zajedničkog djelovanja opozicija teško može ozbiljno konkurisati vlasti.
Zaključno, podrška Radojičića Branku Blanuši mogla bi označiti početak nove faze u opozicionim odnosima, ali i dodatno produbiti raskole. Ako opozicija ne pronađe način da prevaziđe međusobne nesuglasice, Dodikova pozicija ostat će i dalje snažna. Radojičićev potez naglašava važnost ličnih odluka i prijateljskih veza u politici, dok Stanivukovićeva suzdržanost pokazuje kako kalkulisanje i nesloga mogu oslabiti zajedničke napore opozicije.
