U posljednjih nekoliko godina, Rusija je pod vodstvom Vladimira Putina uložila ogromne resurse u vojni sektor, što je dramatično preoblikovalo industrijsku strukturu zemlje i zaposlilo stotine hiljada radnika u vojnim fabrikama. Ovaj nagli rast vojne proizvodnje ne samo da je spriječio recesiju, već je i postavio temelje za dugoročnu strategiju Kremlja. Putin ne pokazuje znakove popuštanja i vidi vojnu industriju kao ključni element svoje ekonomske i sigurnosne vizije.
Strategija ruskog predsjednika temelji se na nekoliko ključnih ciljeva:
-
Održavanje snažne i modernizirane vojske – Putin smatra da je vojna sposobnost zemlje presudna za geopolitički položaj i odvraćanje potencijalnih prijetnji.
-
Integracija vojne industrije u dugoročni razvoj – Kremlj želi da vojna proizvodnja bude dio šire ekonomske strategije, uključujući i civilne sektore kroz tzv. dvonamjensku proizvodnju.
-
Pretvaranje troška u prihod – Moskva planira dijelom svoje ogromne zalihe oružja pretvoriti u ekonomski profit kroz izvoz, posebno u zemlje koje žele izbjeći ovisnost o Zapadu, poput Kine, Indije, država Bliskog istoka i Afrike.
U proteklim godinama Rusija je dramatično povećala proizvodnju vojne opreme. Prije invazije na Ukrajinu 2022. planirali su proizvesti oko 400 oklopnih vozila godišnje, dok ih sada isporučuju deset puta više. Također, vlastita proizvodnja dronova eksplodirala je s 140.000 komada u 2023. na čak 1,5 miliona prošle godine. Ovaj rast omogućio je Rusiji da se manje oslanja na strane dobavljače, poput Irana, i značajno povećala autonomiju vojne proizvodnje.
Međutim, enormni troškovi rata predstavljaju ozbiljan izazov. Vojna potrošnja između 2022. i 2024. iznosila je više od 22 biliona rubalja, odnosno oko 220 milijardi eura, i ništa ne ukazuje da će se troškovi smanjiti u iduće tri godine, što stvara proračunske deficite u zemlji koja je pod sankcijama, s oslabljenim bankarskim sektorom i usporenim ekonomskim rastom.
Kako bi se ublažio pritisak na ekonomiju, Kremlj planira izvoz ruskog oružja, s ciljem da ono postane značajan izvor prihoda. Stručnjaci poput Tatiane Orlove s Oxford Economicsa ističu da Rusija može tražiti inspiraciju u praksi Sovjetskog Saveza nakon Drugog svjetskog rata, kada je ratnu proizvodnju pretvorila u globalno carstvo oružja. Rat u Ukrajini, prema Orlovoj, poslužio je kao gigantski poligon za testiranje novog naoružanja i tehnologija, a nakon sukoba očekuje se da obje strane iskoriste ono što se pokazalo učinkovitim u borbenim uvjetima.
Rusija je, prije invazije, bila drugi najveći izvoznik oružja na svijetu, odmah iza SAD-a. Iako je izvoz privremeno pao jer su mnogi sustavi korišteni u samom ratu, sada se oporavlja. Kompanije ponovno sudjeluju na sajmovima naoružanja u Indiji, Kini, Bliskom istoku, Africi, a prvi put u šest godina predstavljeni su i na tržištima Malezije i Brazila. Ponuda obuhvaća sve od osnovnog naoružanja do prijenosa tehnologije i zajedničke proizvodnje. Rosoboronexport, glavni državni izvoznik, pokriva oko 85% stranih narudžbi, koje trenutno dosežu rekordnih 60 milijardi dolara, osiguravajući višegodišnje ugovore i stabilnu proizvodnju. Procjene Centra za analizu svjetske trgovine oružjem ukazuju na mogućnost izvoza od 17 do 19 milijardi dolara godišnje u prve četiri godine nakon rata, posebno u zemlje globalnog juga.
Jedna od prednosti ruske strategije jest niža cijena oružja zbog masovne proizvodnje, što ga čini atraktivnim za međunarodne kupce. Anna Borshchevskaya iz Washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku napominje da potražnja za ruskim naoružanjem nije nestala, te da bi čak i ograničeni prekid vatre u Ukrajini mogao biti signal zemljama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike da iskoriste nove kanale opskrbe.
No, iako izvoz pruža sigurnost, on je i dalje manji od polovice ruskog godišnjeg vojnog budžeta, a kupci mogu biti izloženi pritiscima sa Zapada. Strategija održavanja stalne proizvodnje također zahtijeva povezivanje vojne i civilne industrije, uključujući sektore brodogradnje, zrakoplovstva, elektronike, medicine i poljoprivrede.
Za Putina, ključ ostaje borbeno spremna vojska, a modernizacija vojnog sektora smatra se temeljem dugoročne ekonomske i sigurnosne strategije Rusije. On je svjestan izazova, ali vjeruje da uloženi resursi nisu bačeni u vjetar, te da će vojna industrija ostati vitalni element ruskog društva i ekonomije.
