Politička i društvena klima u Srbiji ponovno je izazvala oštre reakcije javnosti, a posebno se istakla izjava Nenada Čanka, bivšeg predsjednika Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV). Čanak je na svojim društvenim mrežama objavio niz kontroverznih tvrdnji, optužujući vlasti u Srbiji za fašističke metode i represiju nad građanima koji se ne uklapaju u zvaničnu političku liniju. Njegove riječi, pune upozorenja i dramatike, ubrzo su izazvale široku pažnju javnosti i medija, ali i niz reakcija unutar političkih krugova.
U svojoj objavi, Čanak je naglasio da kada izvršna vlast i partija preuzmu kontrolu nad zakonima i sudovima, a instruments sile postanu sredstvo partijske, a ne državne moći, to je definicija fašizma. Prema njegovim riječima, fašizam ne ostaje samo teorijski pojam, već ima stvarne posljedice po građane, a u ovom slučaju posljedice su direktno vidljive kroz prijetnje, represiju i uskraćivanje osnovnih prava. Čanak je upozorio:
-
Kada se drugačije mišljenje guši i proganja, fašizam je prisutan.
-
Partijske strukture preuzimaju nadzor nad policijom, vojnim i pravosudnim institucijama.
-
Građani koji izraze neslaganje postaju meta represivnih mjera, a njihova prava bivaju ograničena.
Posebno je istaknuo vlastitu porodičnu situaciju kao primjer kako se državna represija pretvara u ličnu prijetnju. Čanak je otkrio da će njegovom sinu uskoro biti oduzeto svo oružje koje posjeduje legalno, iako je on registrovan lovac i posjeduje sve potrebne dozvole za lovačko oružje. Ovaj potez vlasti, prema njegovom tumačenju, dio je šireg sistema kontrole i zastrašivanja građana. On je detaljnije objasnio:
-
Njegov sin nikada nije imao sukobe sa zakonom niti je počinio bilo kakvo nasilje.
-
Bio je prisutan na protestima, ali isključivo nenasilnim sredstvima.
-
Uprkos tome, vlasti ga tretiraju kao prijetnju, što Čanak vidi kao znak režimske netolerancije.
Čanak je svoju objavu završio dramatičnim upozorenjem: „Srbija je fašistička država. Ubijaće nas“, aludirajući na opasnosti koje proizlaze iz koncentracije moći u rukama političke elite i zloupotrebe institucija. Njegova poruka nosi snažan ton alarma, pozivajući javnost da shvati ozbiljnost situacije u kojoj se zakon i institucije koriste kao oruđe za gušenje slobode i kontrole nad građanima.
Ova izjava također otvara širi problem sigurnosnog i političkog okvira u Srbiji, gdje su, prema Čanku, osnovna građanska prava selektivno primjenjiva, a pojedinci koji ne pripadaju režimskoj liniji bivaju tretirani strože od onih koji su dio vladajuće elite. Čanak time ističe tri ključna problema:
-
Koncentracija moći u rukama partije nad zakonodavnom i izvršnom granom vlasti.
-
Instrumenti sile, uključujući policiju i vojne resurse, pretvaraju se u partijsko sredstvo.
-
Progon i zastrašivanje onih koji se ne slažu s režimom postaje svakodnevna praksa.
U širem kontekstu, njegova izjava oslikava strah i zabrinutost dijela građana Srbije koji smatraju da se zemlja kreće prema autoritarnom modelu, gdje sloboda govora, pravo na protest i privatno vlasništvo nad legalnim oružjem više nisu zajamčena. Čanak koristi svoju ličnu priču kao simbol šireg problema, pokazujući da čak ni građani koji poštuju zakone nisu sigurni od arbitrarnih mjera vlasti.
Zaključno, objava Nenada Čanka nije samo lični apel, već i politički komentar na stanje demokratije u Srbiji. On kroz svoj primjer pokazuje kako partijska dominacija i zloupotreba državnih instrumenata mogu dovesti do ozbiljnih kršenja prava i osjećaja ugroženosti kod običnih građana. Njegove riječi služe kao upozorenje da bez odgovornog djelovanja i kontrole vlasti, postoji rizik od eskalacije represije, što može imati dalekosežne posljedice po građane i demokratski sistem u cijeloj zemlji.
