U javnosti se pojavila izuzetno intrigantna i oštra izjava prof. dr. sc. Zijada Bećirovića, direktora Međunarodnog instituta IFIMES, koja je izazvala veliku pažnju širom regiona. Gostujući na FACE televiziji u emisiji „Bosanski vjesnik“, Bećirović je iznio niz tvrdnji koje otkrivaju složene veze između Milorada Dodika, njegove porodice i političko-ekonomskih struktura u Sloveniji. Njegove riječi nisu samo kritika, već i upozorenje o širem problemu političke i finansijske korupcije na Balkanu.
U samom uvodu, Bećirović je naglasio da je Dodik od Slovenije napravio entitet važniji od Republike Srpske, ističući da je njegov pravi interes usmjeren ka toj zemlji, a ne prema ideji „srpskog sveta“ o kojoj često govori. Prema njegovim riječima, ključna tačka za razumijevanje Dodikove moći jeste novac, jer je upravo finansijski kapital ono što održava njegov politički uticaj. Bećirović smatra da je Dodik postao „međunarodni eksperiment“, posebno u kontekstu američke politike, ali da se taj eksperiment bliži kraju.
On je dodatno naglasio da Evropska unija, svjesno ili nesvjesno, učestvuje u finansiranju secesionističkih projekata Milorada Dodika. Prema njegovom tumačenju, trenutna situacija je takva da Dodik više nije samo problem Bosne i Hercegovine, već i šireg regionalnog i međunarodnog poretka. Posebno upečatljiva bila je njegova konstatacija: „Milorade, postao si teret i svojoj porodici“, sugerirajući time da čak ni najbliži krug više ne vidi njegovu ulogu kao pozitivnu.
U nastavku intervjua Bećirović je iznio niz optužbi i podataka vezanih za SNSD i njegove veze širom Balkana. On je kazao da je SNSD danas političko-mafijaška struktura koja ima razgranatu mrežu uticaja u različitim državama. Istakao je i da Sjedinjene Američke Države moraju proširiti sankcije, ne samo na Dodika i njegovu stranku, već i na slovenske aktere koji mu omogućavaju da kapital legalno i nesmetano cirkuliše. Njegova ključna poruka bila je potreba za „dedodikizacijom Slovenije“.
Bećirović je zatim detaljno govorio o Dodikovom kapitalu. Prema američkim procjenama, Dodik u Sloveniji posjeduje čak tri milijarde eura, ali ništa nije registrovano na njegovo ime. Umjesto toga, koristi mrežu firmi i nekretnina koje su upisane na druge osobe. On je slikovito opisao da su „Dodkovi prsti po cijeloj Sloveniji“ te da je taj kapital „još uvijek siguran i zaštićen“. Dodik, kako navodi, može u bilo kojem trenutku otputovati u Sloveniju i uživati u toj sigurnosti, jer njegov novac u toj zemlji nije pod sankcijama.
Posebno je zanimljivo bilo njegovo viđenje Dodikovih političkih ambicija u Sloveniji. On tvrdi da Dodik aktivno utiče na formiranje buduće slovenske vlade, što ukazuje na duboko ukorijenjene veze u toj državi. Na taj način, prema Bećiroviću, Dodik ne utiče samo na politiku BiH, već ulazi u ekonomski i sigurnosni sistem Slovenije. To je označio kao opasnost ne samo za region nego i za širu evropsku stabilnost.
U svom izlaganju, Bećirović je takođe kritizirao Dodikovu vjeru u eventualnu pomoć Donalda Trumpa. Prema njegovom mišljenju, Bosna i Hercegovina nije prioritet američke administracije, bez obzira ko se nalazi u Bijeloj kući. Iako Dodik ulaže sredstva u krugove bliske Trumpu, način na koji to čini ostaje nejasan i rizičan. Bećirović je istakao da Rusi dobro znaju da Dodik često mijenja „dresove“, te ga smatraju nepouzdanim partnerom.
On je ukazao i na ulogu međunarodnih institucija. Posebno je spomenuo Laureu Kovesi, evropsku tužiteljicu, sugerirajući da bi ona trebala svoje istrage usmjeriti prema BiH. Prema njegovim riječima, „stranci znaju o Dodiku više nego on sam o sebi“, što ukazuje na nivo praćenja i nadzora kojem je izložen.
Bećirović je na kraju poslao snažnu poruku o budućnosti Bosne i Hercegovine. Naglasio je da je BiH trajna kategorija, bez obzira na pokušaje unutrašnjih i vanjskih aktera da je oslabe ili podijele. Upozorio je da se mnoge sile pokušavaju dogovarati na račun BiH, ali da ti pokušaji neće donijeti uspjeh. Istakao je dva ključna cilja za budućnost zemlje:
-
pokazivanje jasnog interesa za članstvo u Evropskoj uniji,
-
ulazak u NATO savez kao najveći poslijeratni uspjeh BiH.
Ovim riječima Bećirović je zaključio da sudbina BiH zavisi od njenog vlastitog puta ka evropskim i sigurnosnim integracijama, a ne od manipulacija političara poput Dodika.
Zaključno, cijeli intervju Zijada Bećirovića otvara ozbiljna pitanja o povezanosti politike, kriminala i međunarodnog kapitala na Balkanu. Njegove tvrdnje o Dodikovom bogatstvu u Sloveniji, njegovim vezama sa evropskim i američkim strukturama, kao i upozorenja o potrebi dedodikizacije u Sloveniji, predstavljaju alarm za širu javnost. Dok se Dodik i dalje oslanja na finansijske resurse i međunarodne igre, poruka Bećirovića jasno sugerira da je njegov politički kraj sve bliži i da će upravo novac, kojim se toliko oslanja, biti ključni faktor njegovog pada.
