Povijesni kontekst i obmane: Analiza izjave Željke Cvijanović
Pokušaji preuređenja povijesti od strane političkih figura u Bosni i Hercegovini nisu rijetkost, a kada takvi pokušaji dolaze iz najviših državnih krugova, od vitalne je važnosti stati na put krijumčarenju činjenica. Nedavna izjava Željke Cvijanović, jednog od članova Predsjedništva BiH, ponovo je izazvala val kritika i rasprava. Naime, Cvijanović je nedavno izjavila da Republika Srpska slavi 30 godina od odbrane svojih granica, tvrdeći da su njeni borci herojski spriječili agresiju hrvatskih snaga. Ova izjava je, međutim, daleko od tačne i predstavlja još jedan primjer manipulacije historijom.
Izjava Željke Cvijanović nije samo jednostavna netačnost, već također odražava širu tendenciju u političkom diskursu BiH, gdje se povijesni narativi često prilagođavaju trenutnim potrebama. U ovom slučaju, Cvijanović je istaknula kako su “borci Republike Srpske” odbranili opštine poput Novog Grada, Kostajnice i Kozarske Dubice u septembru 1995. godine. Ova tvrdnja je značajno pojednostavljena i ne uzima u obzir kompleksnost vojne situacije onog vremena. Tokom završnih operacija rata, snage Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), uz podršku Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), bile su na samo nekoliko desetina kilometara od Banje Luke, što je značilo da je situacija bila daleko od stabilne za VRS.
Kontradikcije i povijesne činjenice
Prema dostupnim podacima, tokom 1995. godine, vojne operacije su se odvijale u vrlo složenom okruženju. Nakon oslobađanja Mrkonjić Grada 9. oktobra, hrvatske snage su se približile Banjaluci, dok je ARBiH zauzela Sanski Most 10. oktobra, čime su se oslobodila velika područja i stvorila pritisak na VRS. Ove operacije su dovele do procjene da je više od 100.000 vojnika HV, HVO i ARBiH bilo aktivno u blizini Banje Luke, dok je VRS bila smanjena na oko 60.000 iscrpljenih vojnika. Ove brojke jasno govore o trenutnoj slabosti VRS i ne potvrđuju tvrdnje o herojskoj odbrani.
Osim toga, operacije poput “Maestral” i “Južni potez” jasno su pokazale kako su snage ARBiH, HV i HVO zajednički djelovale s ciljem oslobađanja teritorija. Ove operacije nisu samo bile vojne akcije, već su imale i psihološki značaj, jer su promijenile percepciju snaga na terenu i morale boraca. Oslobađanje ključnih gradova kao što su Drvar, Jajce i Bosanski Petrovac dovelo je do destabilizacije srpskih snaga i narušilo njihovu kontrolu nad područjem. Na terenu su se događali dramatični preokreti koji su dodatno naglašavali složenost situacije, a izjava Cvijanović ne odražava taj stvarni kontekst.
Međunarodni pritisak i političke posljedice
Međunarodna zajednica također je imala značajnu ulogu tokom ovih operacija. Pritisak SAD-a i NATO-a na političko i vojno rukovodstvo Hrvatske i Federacije BiH bio je intenzivan, a američki diplomata Richard Holbrooke je lično intervenisao da zaustavi ofenzivu prema Banjaluci. On je u svojim memoarima naveo kako je pad Banje Luke mogao dovesti do velikih humanitarnih katastrofa, što je dodatno ukazalo na složenost situacije na terenu. Ovaj politički pritisak, a ne vojna nadmoć, bio je razlog zbog kojeg nije došlo do potpunog zauzimanja Banje Luke od strane hrvatsko-bošnjačkih snaga. Uprkos svemu, Željka Cvijanović je ponovno pokušala da prevari javnost svojim izjavama koje su, umjesto istine, više naglašavale političku agendu nego stvarne događaje. Ove tvrdnje ne samo da preispituju istinu, već i doprinose daljnjem polariziranju društva i otežavaju proces pomirenja u zemlji koja se i dalje suočava sa posljedicama rata. Pravo na istoriju ne bi trebalo biti monopolizovano političarima, već bi se moralo temeljiti na čvrstim činjenicama i zajedničkom pristupu razumevanju prošlosti.
Zaključak: Potreba za istinom i pomirenjem
U ovom trenutku, Bosna i Hercegovina se suočava sa izazovima koji zahtijevaju iskrenu refleksiju o prošlosti. Umjesto da se ponovo preuređuju historijski narativi u službi trenutnih političkih interesa, potrebno je raditi na izgradnji društva koje će se temeljiti na istini i pomirenju. Samo tako možemo stvoriti budućnost koja neće biti opterećena teretom prošlosti, nego će se temeljiti na zajedničkim vrijednostima i suradnji. Kako bi se postiglo trajno pomirenje i izgradila stabilna budućnost, važno je da se političari, kao i svi građani BiH, suoče s istinom o događajima koji su oblikovali njihov identitet i istoriju. To podrazumijeva otvoreni dijalog, priznavanje boli i gubitaka svih strana, te rad na zajedničkom pamćenju koje može ujediniti, umjesto da dijeli. Uloga obrazovnih institucija također je ključna u ovom procesu. Obrazovanje o ratu i njegovim posljedicama mora biti uravnoteženo i zasnovano na činjenicama, kako bi se buduće generacije odgajale u duhu tolerancije i međusobnog poštovanja. U tom smislu, važno je razvijati programe koji će podsticati kritičko razmišljanje i empatiju, što može pomoći u prevazilaženju predrasuda i stereotipa. Na kraju, svi akteri u društvu, uključujući i medije, imaju odgovornost da promovišu istinu i raznolikost mišljenja, umjesto da proizvode polarizaciju i dezinformacije. Samo kroz zajednički rad na istini možemo stvoriti temelje za stabilnu i mirnu Bosnu i Hercegovinu, gdje će svi njeni građani moći živjeti u skladu i međusobnom razumijevanju.
