Politička kriza u Bosni i Hercegovini: Kontroverzno glasanje o raspodjeli sredstava
U svjetlu najnovijih političkih previranja u Bosni i Hercegovini, sjednica Vijeća ministara BiH postala je predmet intenzivne rasprave među javnošću i medijima. Ova sjednica se posebno istakla zbog odluke o raspodjeli sredstava iz dobiti Centralne banke BiH, što je izazvalo oštre polemike među političkim akterima. Naime, prijedlog o ovoj raspodjeli inicirao je Srđan Amidžić, ministar financija i trezora iz redova SNSD-a, a njegova usvajanja označila su početak nove političke krize koja se može povezati sa dugotrajnim napetostima između različitih političkih stranaka u zemlji.
Glavna tačka sukoba bila je odluka o isplati iznosa od 116 miliona KM firmi Viaduct iz Slovenije. Ova suma je izvučena iz dobiti Centralne banke BiH, dok bi preostalih 90 miliona KM bilo raspodijeljeno između dva entiteta: Federacija BiH bi dobila 59 miliona KM, dok bi Republika Srpska dobila 29 miliona KM. Ovaj prijedlog usvojen je preglasavanjem bošnjačkih ministara, uz podršku ministara iz HDZ-a, što je dodatno izazvalo emotivne reakcije javnosti. Mnoge stranke u opoziciji, uključujući političke analitičare, dovode u pitanje cijeli proces donošenja odluka koji se čini negledanjem interesa šire javnosti.
Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste odsustvo dva ministra iz stranaka Trojke, Edina Fortu i Zukana Heleza, koji su bili na službenom putu u Sjedinjenim Američkim Državama. Njihovo izostajanje s ključne sjednice omogućilo je političkoj većini predvođenoj SNSD-om i HDZ-om da bez većih prepreka usvoji prijedlog, što dodatno podiže sumnje u političku strategiju stranaka koje su u opoziciji. Ova situacija je također naglasila važnost prisustva i aktivnog sudjelovanja političkih lidera na sjednicama koje imaju potencijal da oblikuju budućnost zemlje.
U nastavku procesa, prijedlog mora proći kroz nekoliko ključnih etapa, uključujući saglasnost Predsjedništva BiH i potvrdu u Parlamentu BiH. Međutim, postoji značajna zabrinutost u vezi s tim hoće li ovaj prijedlog dobiti potrebnu podršku s obzirom na sve jače kritike koje dolaze iz raznih političkih i stručnih krugova. Ove kritike fokusiraju se na način donošenja odluka i nedostatak transparentnosti u procesima koji se tiču raspodjele državnih sredstava. Mnogi analitičari ističu da bi ovakva situacija mogla imati dugoročne posljedice na povjerenje građana u institucije i politički sistem kao cjelinu.
Preispitivanje uloge ministara Elmedina Konakovića i Sevlida Hurtića postavlja dodatna pitanja o njihovoj sposobnosti da zaštite interese građana koje predstavljaju. Njihovo neangažovanje u sprječavanju preglasavanja može se interpretirati kao nedostatak političke koherentnosti i strategije. U ovom trenutku, javnost, kao i analitičari, postavljaju pitanje: zašto nisu reagovali i kako bi ovakva situacija mogla uticati na njihovu buduću političku sudbinu? Osim toga, njihova neaktivnost može dovesti do daljnjeg slabljenja opozicije, što bi moglo rezultirati gubitkom povjerenja birača, koji traže aktivne i odgovorne predstavnike.
Odluka o raspodjeli sredstava iz Centralne banke BiH dodatno komplikuje već krhki politički balans u zemlji, gdje su nacionalne tenzije veoma izražene. Ova situacija je značajna jer pokazuje kako se financijske odluke mogu koristiti kao političko oružje. Postavlja se pitanje racionalnosti i etike u vođenju državnih poslova kada se sredstva usmjeravaju prema stranim firmama, a ne u razvojne projekte koji bi direktno koristili građanima, poput zdravstva i obrazovanja. Mnogi građani su ogorčeni zbog percepcije da se novac koji bi trebao biti uložen u poboljšanje njihovih životnih uslova umjesto toga usmjerava na profit stranih kompanija.
Na kraju, jasno je da ovakve odluke ukazuju na nedostatak političke odgovornosti među ključnim akterima vlasti u BiH. Dok građani svakodnevno trpe posljedice ekonomske krize, političari se često fokusiraju na međusobne borbe za moć i preraspodjelu državnih sredstava. Odluke od ovog značaja ne bi se smjele donositi putem preglasavanja i sticanja slučajnih većina, već bi trebale biti rezultat ozbiljnog dijaloga i saglasnosti svih strana. Bez transparentnosti i istinskog političkog dijaloga, povjerenje javnosti u institucije će i dalje slabiti, a politička scena će postati još nestabilnija.
U svjetlu svega navedenog, postavlja se pitanje kako Bosna i Hercegovina može graditi funkcionalniji i pravedniji politički sistem. Neophodno je uspostaviti mehanizme koji bi osigurali ravnotežu interesa svih građana i spriječili preglasavanje koje vodi ka jednostranim rješenjima. Samo kroz poštivanje demokratskih principa i institucionalne odgovornosti možemo očekivati stabilniju budućnost za sve narode u BiH. Edukacija građana o političkim procesima, kao i aktivno sudjelovanje u izradi zakona i odluka koje se tiču njihovih života, ključni su za jačanje demokratije i održavanje mira u ovoj raznolikoj zemlji.
