Politička Transparentnost u Bosni i Hercegovini: Kontroverze oko Dodjele Diplomatskih Pasoša

U Bosni i Hercegovini, izazovi u političkom životu često su usmjereni na pitanja transparentnosti i odgovornosti. Ova pitanja postaju posebno aktuelna kada se u fokus javnosti stavljaju odluke koje se tiču dodjele diplomatskih pasoša, kao što je slučaj sa Elmedinom Konakovićem, ministrom vanjskih poslova. Njegova uloga u ovom procesu ne samo da je izazvala brojne kontroverze, već i otvorila raspravu o širem problemu političke odgovornosti u zemlji. Ova tema ne ukazuje samo na pojedinačne odluke, već takođe otkriva duboke strukturalne probleme unutar političkog sistema koji dodatno komplikuju međusobne odnose unutar vlasti i između vlasti i građana.

Safet Kešo, zastupnik u Parlamentu iz Stranke demokratske akcije (SDA), već nekoliko mjeseci postavlja pitanja o dodjeli ovih pasoša, ali se često suočava s neodgovaranjem ili kašnjenjem od strane ministra Konakovića. Ova situacija dodatno produbljuje sumnje u način na koji se ovi procesi odvijaju. U parlamentarnoj debati, Kešo je istakao da je njegovo pitanje o kriterijima dodjele pasoša ostalo neodgovoreno već više od dva mjeseca. Ovaj aspekt ukazuje ne samo na ozbiljne probleme u komunikaciji unutar državnih institucija, već i na potencijalne skrivene interese koji se mogu koristiti za podrivanje javnog povjerenja.

Jedno od ključnih pitanja koje je Kešo iznio odnosi se na to da li su među onima koji su dobili diplomatske pasoše i privrednici koji su finansirali stranku Narod i pravda (NiP), čiji je lider upravo Konaković. Ova spekulacija izaziva ozbiljnu zabrinutost, jer sugeriše mogućnost zloupotrebe resursa države za lične ili stranačke interese. Takve tvrdnje, ukoliko su tačne, predstavljale bi ozbiljno kršenje principa javnog služenja, a time i temeljnih vrijednosti demokratije. Zanimljivo je napomenuti da su neke od osoba koje su dobile pasoše već imale pravne probleme ili sudske sporove, što dodatno podiže pitanje etičnosti ovakvih odluka.

Kada je Konaković postavljen kao ministar, postavljena su velika očekivanja vezana uz njegovu sposobnost da unaprijedi transparentnost u radu ministarstva. Njegovo postupanje u ovom kontekstu može se smatrati testom za njegovu političku karijeru. Prema zakonu, ministar ima obavezu da odgovori na sva postavljena pitanja unutar 15 dana, no dva mjeseca kasnije, odgovor još uvijek nije stigao. Ovo kašnjenje ne samo da izaziva sumnju u njegovu transparentnost i otvorenost, već i u njegovo razumijevanje važnosti komunikacije s javnošću. Kešo, s druge strane, ne odustaje i insistira na odgovoru, smatrajući da javnost ima pravo biti informisana o ovim pitanjima, a njegov pritisak dodatno je pojačan podrškom građana koji također traže odgovore.

Prema informacijama koje je iznio Kešo, postoji velika zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti u procesu dodjele diplomatskih pasoša. Transparentnost nije samo pravna obaveza, već je i suštinski važna za smanjenje mogućih koruptivnih radnji. U svijetu politike, gdje su povjerenje i odgovornost ključni, svaki proces dodjele pasoša trebao bi biti vođen jasno definiranim pravilima. Ova pravila trebala bi omogućiti građanima da razumiju motive i razloge iza svakog dodijeljenog pasoša, što bi značajno pridonijelo izgradnji povjerenja u institucije. Nažalost, trenutna situacija pokazuje da su ta pravila ili slabo definirana ili se uopće ne primjenjuju, što dodatno otežava situaciju.

Osim toga, situacija oko dodjele pasoša pokazuje širi kontekst političkih tenzija u Bosni i Hercegovini. Neodgovaranje na pitanja od strane javnih dužnosnika postaje sve češća praksa, što ne utiče samo na Konakovića, već i na druge ministre koji često izbjegavaju ili kasne s odgovorima. Ova praksa može stvoriti osjećaj nesigurnosti među građanima, koji imaju pravo da znaju kako se upravlja njihovim resursima i odlukama koje utiču na njihov svakodnevni život. Naravno, ovo ne utiče samo na političku scenu, već i na širu društvenu dinamiku, gdje su građani sve skeptičniji prema institucijama.

U zaključku, pritisak na vlasti da budu transparentne u svojim radnjama i da odgovaraju na postavljena pitanja je od ključne važnosti za jačanje demokratskih principa u Bosni i Hercegovini. Javna odgovornost političara, posebno onih na visokim funkcijama, postaje sve važnija u svjetlu slabih političkih kultura i moralnih dilema s kojima se zemlja suočava. Iako je Kešo do sada ostao bez odgovora, pitanje transparentnosti u političkim procesima, uključujući dodjelu diplomatskih pasoša, zaslužuje daljnje istraživanje i razmatranje. Ova istraživanja su ključna kako bi se obezbijedila prava građana i integritet državne administracije, kao i kako bi se stvorio prostor za otvaranje dijaloga između vlasti i građana.