Reakcija Srbije na Pitanje Republike Srpske i Progon Milorada Dodika
U trenutku kada se odnosi između Srbije i Republike Srpske nalaze pod velikim pritiskom, Nenad Kecmanović, dugogodišnji politički savjetnik Milorada Dodika, iznio je oštru kritiku na račun Beograda zbog nedovoljne reakcije na aktivnosti vlasti u Sarajevu. Kecmanović, koji je prije bio profesor na univerzitetu u Sarajevu, smatra da je Srbija propustila priliku da jasno i odlučno stane u zaštitu svojih interesa, a posebno interesa Srba u Bosni i Hercegovini. Njegov javni istup postavlja ozbiljna pitanja o spoljnoj politici Srbije i njenoj ulozi u očuvanju stabilnosti i bezbjednosti u regionu.
U svom javnom istupu, Kecmanović je naglasio da su potezi koje je Sarajevo povuklo prema Republici Srpskoj, te posebno hapšenje Milorada Dodika, predstavljali ozbiljno nacionalno poniženje za srpski narod. Kako on vidi situaciju, hapšenje je moglo biti izvršeno od strane bilo kojeg policajca Bošnjaka, uz prijetnju izručenja u Sarajevo, što dodatno naglašava slabost srpske političke elite da se suprotstavi takvim provokacijama. Ovaj incident nije samo pravno pitanje, već i pitanje identiteta i dostojanstva Srba u regionu, što dodatno komplicira već napete odnose između Beograda i Sarajeva.
Politička Nepripremljenost Srbije
Kecmanović je istakao da je hapšenje Dodika ilustriralo ozbiljnu političku nepripremljenost Srbije, koja nije bila spremna da odgovori na aktivnosti u Sarajevu. Njegova kritika usmjerena je na činjenicu da je Beograd trebao brže reagirati na potjernicu koju su za Dodikom raspisali Visoki predstavnik i Sud BiH. Iako se može činiti da su mnogi skeptični prema legalnosti tih odluka, Kecmanović smatra da je Srbija bila dužna pružiti brzu i oštru reakciju. Njegovo gledište osvetljava širi kontekst međunarodnih odnosa i pritisaka s kojima se Srbija suočava na političkoj sceni.
Prema njegovim riječima, ovaj incident nije samo pravno pitanje, već i pitanje političke stabilnosti i identiteta Srba u BiH. On naglašava da je progon Dodika postalo ključno političko pitanje koje se ne može ignorirati, jer može ugroziti ključne principe Dejtonskog sporazuma i ustavni poredak u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu, Kecmanović poziva na hitnu i odlučnu akciju Srbije, koja bi uključivala ozbiljne političke posljedice prema Sarajevu. Njegov stav odražava sve veću zabrinutost među Srbima o prekomjernom uticaju stranih sila u Bosni i Hercegovini i mogućim posljedicama za Srbe u regionu.
Strategija Beograda Prema Sarajevu
Kecmanović takođe ističe da je Srbija trebala razmotriti ozbiljne mjere, uključujući mogućnost otpriznavanja Bosanske države ili priznavanje Republike Srpske kao međunarodnog entiteta. On tvrdi da su uslovi za takvu akciju već postojali, s obzirom na to da je Srbija, još u ranoj fazi građanskog rata u Bosni, priznala granicu na Drini, što bi trebalo da bude temelj za političku strategiju Beograda prema Sarajevu. Ova strategija ne bi samo pružila legitimitet Republici Srpskoj, već bi i značajno uticala na međunarodne odnose i stabilnost u regionu.
Nadalje, Kecmanović naglašava da bi Srbija, ako se progon legitimno izabranog rukovodstva RS nastavi, trebala razmotriti korake koji bi uključivali priznanje Srpske kao međunarodno priznatog subjekta. Ovakav potez, kako on smatra, mogao bi značajno promijeniti politički pejzaž u regionu i postaviti temelje za jaču podršku Republici Srpskoj. Ova ideja se oslanja na pretpostavku da bi međunarodna zajednica mogla biti otvorenija prema promjenama u pristupu prema Bosni i Hercegovini, pogotovo u svjetlu novih geopolitičkih realnosti.
Zaključak: Potreba za Svesrpskom Solidarnosti
U svojoj analizi, Kecmanović kritizira Srbiju zbog nedostatka odlučnosti u ovom ključnom trenutku, naglašavajući da je Beograd propustio priliku da postavi jasne granice kako Bošnjacima, tako i međunarodnoj zajednici. On smatra da je progon Dodika od strane stranih činovnika ozbiljna nacionalna uvreda i apelira na svesrpski odgovoran odgovor.
Ovaj poziv na jedinstvo oslikava duboku zabrinutost među Srbima o budućnosti Republike Srpske i njenoj ulozi u širem kontekstu Balkana.
Na kraju, njegov poziv na jaču podršku Republici Srpskoj i čvrsto postavljanje Srbije prema progonu Dodika sugerira da se situacija izuzetno ozbiljno shvaća, te da bi neodlučnost mogla imati dugoročne negativne posljedice. Kecmanovićov istup predstavlja značajan momenat u političkom diskursu, pozivajući na akciju koja bi mogla oblikovati budućnost ne samo Republike Srpske, već i cijelog Balkana. U tom smislu, potrebna je šira debata o strategiji Srbije prema Bosni i Hercegovini, koja bi uključivala sve relevantne aktere kako bi se osigurala stabilnost i mir u regiji.
