Majko draga, osjetim miris tvoje marame svaki put kad dođem kući i zagrlim te. Majko moja mila, samo da ti javim da ću, ako Bog da, doći kući za naš lijepi Bajram. Razgovarao sam sa šefom da mi da koji dan slobodno, i pustio me da idem kući.
Uželio sam se svega, majko. Ova me tuđina ubija, svaki dan mi je isti. Stalno radim, i dan i noć, znaš kako je kod Švabe. Nedostaju mi i ti, i otac, selo, komšije. Majko, osjetim miris tvoje marame kad dođem kući i zagrlim te. Obradujem se svaki put kad mi komšija kaže: ‘Gdje si, komšo brate?’ Poželio sam se nane; ona me uvijek pitala gdje sam bio ili gdje idem kad sam dolje bio. Poželio sam i domaću hranu, ovdje samo suho jedem, nemam kada ni kuhati.
Uberi zelja, majko, da nam napraviš pitu sa zeljom kad dođemo. Ima i onih oraha što smo ja i otac skupljali ispod velikog oraha u bašči prošle jeseni. Istucaj ih malo pa napravi baklavu. Znaš, majko, tvoja baklava je uvijek bila najljepša. Eto me, majko, i pozdravi oca. Reci mu da sam mu kupio onaj dio za traktor. Mi ćemo doći u ponedjeljak naveče ako ne bude gužve. Pozdrav, mati moja draga. Čujemo se, ako Bog da, i vidimo.
Autor teksta: Esmin Mehić
