Željana Zovko i Suočavanje s Autokratskim Tendencijama u Turskoj
Željana Zovko, istaknuta zastupnica u Europskom parlamentu i članica Odbora za vanjske poslove (AFET), nedavno je održala značajan govor koji se osvrnuo na trenutnu političku situaciju u Turskoj, ističući ozbiljne prijetnje demokratskim principima. U svom obraćanju, Zovko je izrazila duboku zabrinutost zbog sloma demokracije i sve učestalijih kršenja ljudskih prava u ovoj zemlji. Ovaj govor dolazi u trenutku kada su mnogi politički analitičari i aktivisti zabrinuti zbog autokratskih tendencija koje su, čini se, sve prisutnije u turskom društvu. U ovoj analizi, obratit ćemo pažnju na ključne aspekte Zovkinog govora, kao i na šire implikacije za Europsku uniju.
Jedan od ključnih trenutaka u njenom govoru bio je hapšenje Ekrema İmamoğlua, gradonačelnika Istanbula, koje mnogi smatraju politički motiviranim. Ovaj incident nije samo primjer represije prema političkim protivnicima, već i znak da vlasti u Turskoj sve više potiskuju slobodu izražavanja i guše civilno društvo. İmamoğlu, koji je postao simbol otpora protiv trenutne vlasti, suočava se s pravnim preprekama koje su očigledno osmišljene kako bi ga udaljile od političke scene. Ova situacija dodatno naglašava neophodnost da EU preispita svoj trenutni pristup prema Turskoj, insistirajući na potrebi za dosljednijim i iskrenijim odnosom.
U svom izlaganju, Zovko je pozvala Europsku uniju da jasno izrazi svoju zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u Turskoj. Ona smatra da je EU dužna osuditi sve oblike represije, posebno prema novinarima i aktivistima. Prema izvještajima međunarodnih organizacija, Turska se redovno nalazi na listama zemalja s najviše pritisaka na slobodu medija. Ovim povodom, Zovko je ilustrirala koliko je važno da EU postane jasnija i hrabrija u svojim stavovima, bez obzira na stratešku važnost Turske kao partnera, posebno u kontekstu migracija i vojne politike. Ova politika “hodanja po jajima” ne može biti dugoročno održiva; EU bi trebala zauzeti čvrst stav prema kršenju ljudskih prava.
Turska, kao članica NATO-a, ima značajnu ulogu u regionalnoj stabilnosti i sigurnosti, no Zovko je upozorila na potencijalne opasnosti od ucjena koje Turska može koristiti s obzirom na svoj utjecaj na migrante. U posljednjim godinama, turska vlada je često koristila pitanje migranata kao sredstvo pritiska na EU, prijeteći da će otvoriti granice za izbjeglice ukoliko evropske zemlje ne ispune njene zahtjeve. Ova situacija postavlja izazov za EU, koja mora pažljivo razmotriti svoju vanjsku politiku prema Turskoj kako bi osigurala da odnosi s ovom zemljom ne ugroze dugoročne interese Unije. Dobri odnosi s Turskom ne bi trebali doći na račun ljudskih prava i demokratije.
Zovko je takođe istakla da je Turska suočena s unutarnjim potrebama koje zahtijevaju podršku EU, posebno u zaštiti slobode izražavanja i jačanju demokratskih institucija. Prema njenim riječima, EU ne može primjenjivati dvostruke standarde kada je riječ o zemljama koje se udaljavaju od demokratskih principa. Ovaj pristup EU smatra licemjernim, jer s jedne strane, Turska igra važnu stratešku ulogu, dok s druge strane EU šutke prelazi preko narušavanja ljudskih prava. Primjerice, dok EU pruža značajna sredstva Turskoj za pomoć u upravljanju migrantima, istovremeno bi trebala osigurati da se ta sredstva ne koriste za potiskivanje demokratskih prava i sloboda unutar zemlje.
U zaključku svog govora, Zovko je naglasila da EU mora zauzeti čvrstu i jasnu poziciju prema Turskoj, koja bi uključivala i politički pritisak te konkretne mjere za zaštitu ljudskih prava. Preporučila je da EU ne smije bježati od odgovornosti da insistira na poštovanju temeljnih vrijednosti, kao što su sloboda govora i prava manjina. Ona naglašava da Turska mora biti tretirana na isti način kao i druge zemlje koje krše temeljne demokratske vrijednosti. Ukoliko EU želi ojačati demokraciju u Turskoj, mora biti dosljedna i ne smije dozvoliti da političke igre ugrožavaju temeljne vrijednosti Unije.
Osim toga, Zovko je istaknula kako se EU suočava s izazovom balansiranja svojih geopolitičkih interesa s obvezama prema ljudskim pravima i demokraciji. Čak iako je Turska ključan partner u borbi protiv globalnih prijetnji poput migracija i terorizma, to ne smije biti izgovor za zanemarivanje njenih unutarnjih političkih problema. Kako bi Europska unija zadržala svoj kredibilitet kao promotor demokratskih principa, mora biti dosljedna u svom pristupu prema svim partnerima, uključujući Tursku.
Politika dvosmjernih standarda ne vodi nikuda osim do erozije vlastite kredibilnosti. Stoga, EU mora poduzeti konkretne korake kako bi osigurala da politička i ljudskopravaška prava ostanu u samom srcu njene vanjske politike, ne samo prema Turskoj, već i prema svim zemljama koje pokazuju autoritarne tendencije. Turska, kao važan član NATO-a i strateški partner, ima potencijal postati primjer uspješne tranzicije prema većoj demokratskoj odgovornosti, ali za to je potrebna odlučna podrška EU, koja ne smije biti podložna političkim kompromisima na račun temeljnih sloboda.
