Politička situacija u Bosni i Hercegovini, posebno u kontekstu entiteta Republika Srpska, ponovo je izazvala kontroverze zbog pitanja uloge i nadležnosti visokog predstavnika, funkcije koju obnaša Christian Schmidt. Prema riječima bivšeg predsjednika i senatora RS-a, Dragana Čavića, aktuelni procesi protiv predsjednika Milorada Dodika predstavljaju politički progon, a ne pravni postupak. Čavić, koji je nekada bio opozicionar, a danas je blizak režimu Dodika, za RTRS je istakao da se trenutna situacija u BiH odvija u neprihvatljivom pravcu i da je potrebno preispitati pravni okvir u kojem visoki predstavnik djeluje.
U svojoj izjavi, Čavić naglašava da Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji regulira ulogu visokog predstavnika, treba biti zaključan. Produženje mandata visokog predstavnika, po njegovim riječima, nije u skladu s međunarodnim normama, jer se time krši princip suvereniteta Bosne i Hercegovine i prerogative njenih institucija. On smatra da bi Narodna skupština RS-a trebala donijeti rezoluciju kojom se ne prihvata bilo kakva nadležnost visokog predstavnika, čime bi se zaštitilo međunarodno pravo i istovremeno osigurao suverenitet entiteta.
Čavić dodatno ističe nekoliko ključnih problema koji proizlaze iz trenutne prakse visokog predstavnika:
-
Politički progon umjesto pravnog postupka – procesi protiv političkih lidera, uključujući Dodika, često su motivirani političkim interesima, a ne stvarnim krivičnim djelima.
-
Suprotstavljanje međunarodnom pravu – prisustvo pojedinca koji ima pravo zakonodavnog tijela, a nije izabran unutar domaćih institucija, krši temeljne principe međunarodnog prava.
-
Priprema zakonodavnih akata po želji visokog predstavnika – Čavić upozorava da Schmidt, prije završetka mandata, može pokušati implementirati zakone poput onog o državnoj imovini, čime se stavlja pitanje tko će poštovati takve odluke i ko bi mogao biti izložen krivičnoj odgovornosti.
Analitičar također naglašava da je situacija pokazna vježba za sve buduće političke aktere u BiH. Ako sada zakon bude implementiran bez suglasnosti lokalnih institucija, svaka naredna vlada ili predstavnik koji se suprotstavi odluci visokog predstavnika mogao bi biti izložen pravnim posljedicama. Time se stvara politički i pravni presedan koji utiče na cijeli entitet, ali i širu državu.
Čavić posebno ističe da je prisustvo visokog predstavnika 30 godina nakon rata problematično jer se time stvara situacija u kojoj strani faktor ima pravo zakonodavne ingerencije, što je u direktnoj suprotnosti s osnovama međunarodnog prava i konceptom suvereniteta. On smatra da je neophodno da Republika Srpska jasno definiše svoj stav kako bi se zaustavila praksa koja, po njegovom mišljenju, ugrožava prava i interese entiteta.
Zaključno, Čavić naglašava da bi rješenje moglo biti višestruko:
-
Formalno ograničenje mandata visokog predstavnika – zatvaranje Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma i jasno definisanje nadležnosti.
-
Donošenje rezolucije u Narodnoj skupštini RS-a – javno odbacivanje bilo kakvih nametnutih odluka koje nisu usklađene s domaćim zakonodavstvom.
-
Zaštita međunarodnog prava kroz domaće institucije – osiguranje da entiteti sami štite svoje suverene interese bez prisile ili pritiska spoljnog faktora.
Čavićeva analiza ukazuje na to da je trenutna politička situacija u BiH osjetljiva i da se ne smije zanemariti. Produženje mandata visokog predstavnika bez saglasnosti lokalnih vlasti stvara pravnu nesigurnost i političku nestabilnost, dok jasno izraženi stavovi RS-a mogu predstavljati ključni korak ka očuvanju suvereniteta entiteta i usklađivanju sa međunarodnim normama.
U ovom kontekstu, Bosna i Hercegovina se suočava s izazovima koji se tiču granica međunarodnog utjecaja, zaštite lokalnih prava i održavanja unutrašnje stabilnosti, a stavovi i akcije Dragana Čavića simboliziraju napore dijela političke elite RS-a da se odupre pritiscima izvan domaćih institucija i očuva integritet entiteta
