Politička situacija u Bosni i Hercegovini, posebno u entitetu Republika Srpska, u posljednje vrijeme pokazuje znatnu dinamiku i nepredvidivost, a prema riječima političke analitičarke Tanje Topić, sve ukazuje na niz potencijalnih promjena i tenzija koje bi mogle oblikovati budućnost lokalne i regionalne politike. Topić, iz Banje Luke, komentirala je za „Slobodnu Bosnu“ aktuelna dešavanja unutar Partije demokratskog progresa (PDP), političke podrške i suprotstavljanja različitih aktera, kao i šire odnose s liderima Srbije i utjecaj Aleksandra Vučića na situaciju u RS-u.
Analitičarka ističe da se u PDP-u trenutno svjedoči oprečnim političkim stavovima. Dok lider stranke Draško Stanivuković pokazuje otvorenu naklonost prema Miloradu Dodiku, bivšem predsjedniku RS-a, Igor Crnadak zauzima potpuno drugačiji stav. On smatra da opozicija ima pravo izaći na eventualne vanredne izbore, što sugerira na značajne razlike u političkoj dosljednosti i integritetu između dvojice političara.
Topić ističe nekoliko ključnih zapažanja:
-
Politička zrelost i integritet – Crnadak je tijekom godina pokazao sposobnost kritičkog promišljanja, podržavao novinare i aktiviste u odbrani slobode medija i civilnog društva.
-
Suprotnost stavova – Stanivuković se često ponaša autoritarno unutar stranke, ne podnosi različita mišljenja i oslanja se na podršku izvan stranke, uključujući političke utjecaje iz Beograda.
-
Samopropadanje neistomišljenika – Umjesto da se sukobljava s protivnicima unutar stranke, Stanivuković se oslanja na činjenicu da će oni sami odlučiti napustiti PDP pod njegovim vodstvom.
U širem regionalnom kontekstu, Topić naglašava značaj podrške Aleksandra Vučića, koji igra na nekoliko frontova. Vučić podržava različite političare u RS-u, a prema analitičarki, ovaj odnos pokazuje kako Srbija nastoji zadržati utjecaj u političkim procesima u Bosni i Hercegovini. Posebno je zanimljivo da su neki stručnjaci i konsultanti angažirani za kampanje u RS-u već povezani sa Vučićevim političkim aparatom, čime se dodatno potvrđuje njegova strategija u regionalnoj politici.
Topić također komentira i javne istupe i retoriku Stanivukovića, posebno kada se radi o interpretaciji Dejtonskog sporazuma. Stanivuković je ponovio Dodikovu mantru da su prava Republike Srpske navodno oduzeta, što analitičarka opisuje kao politički spin i pravno neutemeljenu tvrdnju. Ona dodaje da Stanivuković često koristi društvene mreže kako bi projicirao sliku političke zrelosti, dok stvarno pokazuje ograničenu fokusiranost i koncentraciju na ključne političke zadatke. Primjer za to je njegov selfie sa Jahorine, dok građani Banje Luke svakodnevno prolaze kroz otežane uvjete na zaleđenim trotoarima, što naglašava diskrepanciju između slike koju projektira i stvarnih potreba građana.
Što se tiče Milorada Dodika, Topić napominje da se njegova smjena od strane CIK-a BiH ne bi trebala tretirati samo kao formalni događaj. Iako se retoričke tenzije i dalje održavaju, manevarski prostor za dalja eskalacija gotovo da ne postoji. Prema analitičarki, SNSD bi se mogao pripremati za prijevremene izbore, ali postoji i očekivanje nekog vanjskog faktora ili “političkog daru” koji bi mogao utjecati na situaciju. Svaka nova akcija koja ignoriše pravosnažnu presudu stvara mogućnost za dodatne krivične radnje, što čini političku atmosferu dodatno napetom.
Zaključno, Topićova analiza naglašava da se politički pejzaž u RS-u i šire u BiH nalazi u kritičnom trenutku. PDP, pod vođstvom Stanivukovića, pokazuje unutrašnje podjele, dok Vučićeva podrška Dodiku i njegovim političkim saveznicima signalizira snažan regionalni utjecaj Srbije. Stavovi, retorika i strategije političkih lidera oblikuju buduće scenarije u entitetu, a građani i međunarodni akteri imaju ključnu ulogu u stabilizaciji ili daljoj eskalaciji političke situacije.
