Nebojša Vukanović, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, iznio je niz ozbiljnih optužbi na račun Milorada Dodika i njegovih političkih saradnika, tvrdeći da je u cilju očuvanja svoje vlasti angažovao niz osoba iz političke prošlosti i bezbjednosnih struktura, kako bi kreirali „dogovorene političke predstave“ i manipulisali percepcijom javnosti.
Prema Vukanoviću, samo dva dana prije njegovog obraćanja, mlađe figure Srpskog sveta – Draško Stanivuković i Goran Selak – sjedili su zajedno na proslavi kod vladike Fotija u Tesliću. Tada su, pred okupljenim narodom, držali strastvene govore o srpskom jedinstvu, potrebi zajedničkih političkih akcija i okupljanju oko crkve. Taj susret, naglašava Vukanović, djelovao je kao slika opozicione harmonije i zajedničkog fronta.
Međutim, već narednog dana, pred kamerama, ista „braća“ su se, kako on tvrdi, svađala i prepirala – što Vukanović opisuje kao unaprijed režiranu scenu. Ova promjena tona, kaže on, nije bila slučajna, već politički performans osmišljen da ojača poljuljani kredibilitet Stanivukovića, koji je posljednjih sedmica često djelovao usklađeno s Dodikovim stavovima.
Vukanović tvrdi da režimu trenutno ne odgovara potpuno razotkrivanje Stanivukovića kao igrača vlasti. Potrebno je, kaže on, održavati privid opozicione pozicije sve do oktobra 2026. godine, kako bi što veći broj birača ostao u zabludi i eventualno bio prebačen na stranu vlasti. On upozorava da se već sada naziru konture buduće koalicije koja bi mogla uključiti SNSD, PDP i Ujedinjenu Srpsku.
Prema njegovim navodima, Dodik je za ovu političku inscenaciju angažovao:
-
Ljubu Ninkovića, bivšeg člana SDS-a, a sada bliskog saradnika Vlada Đajića,
-
Darka Matijaševića, bivšeg radikala, nekadašnjeg ministra policije i, kako ga Vukanović naziva, „udbaša“,
-
Gorana Selaka, kojeg opisuje kao igrača za specijalne operacije Srpskog sveta i Banjice.
Ono što Vukanović posebno osuđuje jeste činjenica da je cijela ova predstava, prema njegovim riječima, izvedena pod izgovorom izgradnje Centralnog spomen-obilježja poginulim borcima Vojske Republike Srpske. Taj projekat je, kako kaže, pretvoren u instrument političke manipulacije i korupcije.
Planirani troškovi izgradnje spomenika iznosili su 2,5 miliona maraka, no do sada je, tvrdi on, utrošeno više od 9 miliona maraka, a projekat još uvijek nije završen. Rokovi su višestruko probijeni, a prema Vukanoviću, proces je praćen „muljanjem, zloupotrebama, javašlukom i pljačkom“. On naglašava da je posebno sramotno što se na ovakav način, kroz finansijske i političke manipulacije, poigrava s uspomenom na poginule borce i njihovim porodicama.
Govoreći o političkom ponašanju Stanivukovića, Vukanović ističe da su svi pokušaji „spašavanja“ njegovog imidža unaprijed osuđeni na propast. „Vrijeme je majstorsko rešeto“, poručuje on, naglašavajući da će stvarne namjere i politički tragovi svakog aktera kad-tad biti otkriveni. Podsjeća i na nedosljednost Stanivukovićevih stavova: juče je nazdravljao sa Selakom, pozivao na jedinstvo i negirao presudu Miloradu Dodiku, a već danas priznaje Sud BiH, presude i tvrdi da Dodik više nije predsjednik RS.
Za Vukanovića, takve brze i dramatične promjene retorike ne mogu sakriti istinu – „car je odavno go“. U njegovoj interpretaciji, politički teatar koji izvode Dodik i njegovi saradnici ima jasan cilj – zadržati vlast i zamagliti stvarnu političku realnost pred građanima Republike Srpske.
Zaključno, Vukanović šalje poruku da su ovakve igre, iako možda trenutno djeluju efikasno, dugoročno štetne za društvo, jer ne samo da urušavaju povjerenje građana u političke institucije, već i instrumentalizuju najosjetljivije teme poput sjećanja na poginule borce radi ostvarivanja ličnih i partijskih ciljeva. Prema njegovim riječima, istina se ne može trajno sakriti iza režiranih svađa i dogovorenih javnih nastupa – ona će, prije ili kasnije, doći na vidjelo.
