Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, nedavno je u javnom istupu na RTRS-u ponovo iznio oštre tvrdnje koje reflektuju njegovu duboku zabrinutost zbog, kako on vidi, sistematskog pritiska na entitet RS i njegov opstanak. Njegova izjava odiše porukom upozorenja da će, ukoliko se stvari nastave kako sada idu, Republika Srpska jednostavno prestati postojati.
Dodik je direktno optužio određene skupine za vođenje kontinuiranih pokušaja da se RS oslabi, pa čak i ukine, pri čemu je posebno naglasio:
-
“Svakodnevno svjedočimo podvalama i namjernim pokušajima da se Republika Srpska smanji i ukine.”
-
Krivicu za takve postupke svaljuje na Bošnjake i muslimane, koje je opisao kao “veoma kompaktne” u svojim aktivnostima.
On je istakao da su za njega Republika Srpska i hrišćani predmet neprekidnog sukoba sa muslimanskom zajednicom, naglašavajući da je za neke ljudi RS „sinonim za zlo“ i da ne žele prihvatiti njen legitimitet. U njegovom izlaganju jasno se osjeća duboka podjela i podjela po vjersko-nacionalnim linijama:
-
„Ovdje je obračun muslimana s nama hrišćanima, i oni ne žele da priznaju Republiku Srpsku.“
Dodik nije samo isticao problem, već je uputio i ultimativnu poruku o budućnosti RS:
-
„Ovaj put ili će se Republika Srpska distancirati od Sarajeva, tražeći ono što joj po Dejtonskom sporazumu pripada kao pravo, ili Republike Srpske zaista neće biti.“
Ova izjava jasno implicira da, po njegovom mišljenju, jedini način opstanka RS jeste jača autonomija i udaljavanje od centralnih vlasti u Sarajevu.
U nastavku je Dodik kritikovao dosadašnju praksu visokih predstavnika u BiH, navodeći da su ti strani zvaničnici često donosili odluke o smjenama političara, a da su ti postupci bili van ustavnih okvira, naročito kada su se ti potezi odnosili na predstavnike iz Republike Srpske. On je dodao:
-
„Visoki predstavnici su bespravno smjenjivali ljude, najčešće iz Republike Srpske, a Amerikanci su ih sankcionisali dok su Evropljani to pasivno pratili.“
Dodik dalje navodi da se sada umjesto visokih predstavnika, pravni okvir prenosi na redovne sudove, koji su, po njegovim riječima, donijeli odluke koje smatra netačnim i nepravednim. Konkretno, istakao je da je protiv njega vođen proces u kojem je, prema njegovim riječima, sud naveo da je visoki predstavnik sastavni dio ustavnog sistema, što on odlučno odbacuje i naziva lažnim:
-
„To je notorna laž i neprihvatljivo je za nas.“
Njegova glavna zabrinutost jeste to što vidi kao pravno rušenje Ustava BiH kroz akte nižih sudskih organa koji, kako smatra, suprotno ustavu donose odluke koje dovedu do oslabljenja RS. Ovaj stav se može sažeti u njegovim riječima:
-
„Ovdje se dešava rušenje Ustava, i to kroz akte nižih institucija koje daju pravnu osnovu za nove napade na RS.“
Ovim riječima on upozorava da je stanje veoma ozbiljno i da je Republika Srpska na prekretnici.
Da bismo bolje razumjeli njegovu poziciju, možemo izložiti glavne tačke njegovog obraćanja:
-
Sistematski pritisak na Republiku Srpsku od strane, kako je naveo, bošnjačkih političkih krugova i zajednice.
-
Smatra da se RS predstavlja kao “nepoželjan entitet” i da postoji namjera da se ovaj entitet ukine.
-
Naglasak na potrebu distanciranja RS od Sarajeva, odnosno vraćanja prava koja su RS zajamčena Dejtonskim sporazumom.
-
Kritika prema ulozi visokih predstavnika u BiH i njihovom, prema njegovim riječima, bespravnom miješanju u političke procese.
-
Prebacivanje ovlasti sa visokog predstavnika na redovne sudove, koji po njegovom mišljenju donose odluke koje podrivaju Ustav i legitimitet RS.
U zaključku, Dodikova retorika predstavlja snažan politički pritisak, koji ukazuje na duboke podjele unutar Bosne i Hercegovine, te ozbiljne prijetnje koje se prema njegovom tumačenju nadvijaju nad opstankom Republike Srpske kao entiteta. Njegova poruka jasno poziva na oštru reakciju i jačanje autonomije RS, dok istovremeno produbljuje podjele na etničkom i političkom planu.
Ovakav narativ Dodik koristi kako bi mobilizirao podršku unutar Republike Srpske, ali i da pošalje upozorenje međunarodnim akterima o nemogućnosti daljeg ignorisanja njegovih zahtjeva i stava. S druge strane, ova izjava dodatno komplikuje ionako složenu političku situaciju u Bosni i Hercegovini i odražava sve veći jaz između dva entiteta i centralnih vlasti u Sarajevu.
