U proteklim danima svjetska javnost svjedoči novom razvoju događaja u vezi sa sukobom u Pojasu Gaze, a situacija je dobila dodatnu dimenziju nakon što je u javnost procurio sadržaj telefonskog razgovora između bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Ovaj razgovor, kao i posljednje odluke izraelskog političkog vrha, izazvali su burne reakcije i otvorili brojna pitanja o humanitarnoj krizi koja pogađa palestinski narod.
Sve je počelo nakon što je izraelski sigurnosni kabinet odobrio plan premijera Netanyahua za potpuno vojno preuzimanje grada Gaze. Ova odluka, donesena tokom sastanka koji je trajao do kasno u noć, označava novu fazu eskalacije rata. Prema riječima izraelskog premijera, cilj je ukloniti Hamas i osloboditi stanovništvo Gaze, ali bez trajnog zadržavanja teritorije. Umjesto toga, Netanyahu je najavio stvaranje “sigurnosnog pojasa” i predaju uprave arapskim snagama koje bi, prema njegovom mišljenju, bolje upravljale tim područjem.
Međutim, situacija je dobila neočekivani obrat nakon što je otkriven dio privatnog razgovora između Trumpa i Netanyahua. Tokom razgovora, Netanyahu je tvrdio kako su izvještaji o gladi u Gazi propaganda Hamasa i neistiniti navodi. Na to je Trump reagovao oštro, prekidajući ga riječima:
“Ne želim čuti da je glad lažna – moji pomoćnici su mi pokazali dokaze da djeca tamo gladuju!”
Ova rečenica izazvala je pažnju jer dolazi od bivšeg američkog predsjednika, koji je ranije često podržavao izraelske stavove, ali je ovoga puta jasno izrazio sumnju u zvanične tvrdnje izraelske vlade.
Ujedinjene nacije su već ranije upozoravale na alarmantnu humanitarnu situaciju u Gazi. Prema podacima Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), broj akutno pothranjene djece dostigao je najviše zabilježene nivoe. Samo u julu ove godine:
-
Skoro 12.000 djece, uzrasta od šest do 59 mjeseci, bilo je akutno pothranjeno.
-
Od 136.000 pregledane djece, više od 2.500 ima tešku akutnu pothranjenost, što je stanje koje direktno ugrožava život.
-
40 djece zahtijevalo je hitnu hospitalizaciju i smještaj u stabilizacijske centre.
Posebno zabrinjava porast udjela teške akutne pothranjenosti:
-
U periodu od marta do maja, 12% akutno pothranjene djece imalo je najteži oblik bolesti.
-
U junu i julu taj procenat je skočio na 18%.
Osim nedostatka hrane, dodatni problem je i ozbiljan manjak nutritivnih dodataka na bazi lipida. Humanitarne organizacije upozoravaju da je u julu do potrebnih dodataka i hrane stiglo samo 3% djece mlađe od pet godina koja su u kritičnom stanju.
Stanje otežava i izraelsko ograničavanje pristupa. Haq iz UN-a je naglasio da:
-
Ukupna količina hrane koja ulazi u Gazu ostaje daleko ispod minimuma potrebnog za sprječavanje dalje katastrofe.
-
Od 2. marta nije ušla nijedna pošiljka materijala za skloništa.
-
Na 43 od 44 lokacije za raseljene osobe porodice žive bez odgovarajućeg smještaja.
-
11% anketiranih domaćinstava izjavilo je da žive na otvorenom.
Isporuke goriva su i dalje kritično ograničene i nepredvidive, što direktno ugrožava rad bolnica i drugih vitalnih službi. Ipak, uprkos ovim preprekama, u julu je organizovana medicinska evakuacija 15 djece u Jordan, u pratnji 42 osobe, uz pomoć Svjetske zdravstvene organizacije.
Gledajući širu sliku, ovo nije samo vojno-političko pitanje, već duboka humanitarna drama u kojoj su najveće žrtve najmlađi i najranjiviji. Plan izraelske vlade za vojno preuzimanje Gaze ne nailazi na univerzalnu podršku – dok neki smatraju da je to jedini način da se eliminiše Hamas, drugi upozoravaju da će takav potez dodatno pogoršati ionako katastrofalne uslove života običnih ljudi.
Zaključno, curenje detalja iz razgovora Trump–Netanyahu pokazuje koliko je situacija složena. Politički interesi, vojni ciljevi i humanitarne potrebe sudaraju se na malom prostoru Gaze, stvarajući neprekidnu spiralu sukoba i patnje. I dok izraelski premijer tvrdi da želi sigurnost i oslobađanje stanovništva, podaci međunarodnih organizacija neumoljivo pokazuju da humanitarna kriza rapidno raste. Odluke koje će se donositi u narednim sedmicama mogle bi odrediti ne samo ishod sukoba, već i sudbine stotina hiljada nevinih civila, među kojima su djeca ona koja najviše plaćaju cijenu rata.
