U posljednjim sedmicama administracija tadašnjeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa povukla je jedan od svojih najkontroverznijih poteza u borbi protiv međunarodnog kriminala. Naime, u tajnosti je potpisana direktiva kojom se Pentagon ovlašćuje da upotrijebi vojnu silu protiv određenih latinoameričkih narko-kartela, koje je američka vlada prethodno proglasila terorističkim organizacijama. Ovaj dokument predstavlja pravni temelj za izvođenje direktnih vojnih operacija i na moru i na teritorijama drugih država.
Odluka se smatra najagresivnijim korakom Trumpove administracije u sve žešćoj kampanji suzbijanja trgovine drogom, posebno fentanilom i drugim opasnim supstancama. Do sada je ovakva borba uglavnom bila u nadležnosti agencija za provođenje zakona, poput DEA-e, ali sada se vojska uvodi kao ključni operativni akter.
Prema informacijama koje je objavio New York Times, američki vojni zvaničnici već su počeli razrađivati planove kako da se angažuju protiv ovih grupa. Međutim, ovo otvara niz pravnih dilema, uključujući i pitanje da li bi eliminacija osumnjičenih članova kartela izvan ratnog konteksta predstavljala kršenje zakona o zabrani atentata.
Posebne mete Trumpove politike bile su:
-
Venecuelanski “Cartel de los Soles” – optužen da ga vodi sam predsjednik Nicolás Maduro zajedno s visokim zvaničnicima svoje administracije.
-
Meksičke kriminalne organizacije, uključujući ozloglašenu bandu MS-13 (Mara Salvatrucha).
-
Tren de Aragua i druge grupe koje su, prema američkom State Departmentu, prijetnja nacionalnoj sigurnosti koja prevazilazi standardni organizovani kriminal.
Administracija je otišla korak dalje – udvostručena je nagrada na 50 miliona dolara za informacije koje bi dovele do hapšenja Madura. U javnim obraćanjima on je označen kao vođa međunarodnog narko-kartela koji će, kako je rečeno, “odgovarati za svoje zločine”.
Trumpovi planovi uključivali su i mogućnost jednostranih vojnih udara na laboratorije za proizvodnju droge, ideja koja je izazvala oštro negodovanje meksičkih vlasti. Iako je takav prijedlog tadašnji ministar odbrane Mark T. Esper odbacio kao apsurdan, koncept upotrebe vojske protiv kartela postao je politička platforma dijela republikanskog establišmenta, posebno tokom priprema za predsjedničke izbore 2024. godine.
Pravni eksperti, poput penzionisanog admirala Jamesa E. McPhersona, upozorili su da bi vojna intervencija na teritoriji druge države bez njenog pristanka bila ozbiljno kršenje međunarodnog prava, osim u posebnim izuzecima. Osim međunarodnog, tu su i unutrašnja zakonska ograničenja. Kongres je nakon 11. septembra 2001. odobrio vojnu silu protiv Al-Qaide, ali to ovlaštenje se ne odnosi na sve grupe koje Bijela kuća proglasi terorističkima.
To znači da bi Trump morao zasnivati akcije na ustavnom pravu predsjednika da djeluje u samoodbrani zemlje, vjerovatno argumentirajući da epidemija predoziranja fentanilom predstavlja takvu prijetnju. No, prema pravnicima poput Briana Finucanea, teško je pravno opravdati ubistvo običnog dilera droge u odsustvu neposredne prijetnje.
Potencijalne opcije koje su razmatrane uključivale su:
-
Smrtonosne operacije – uz velika pravna ograničenja i međunarodni pritisak.
-
Hvatanje osumnjičenih – uz mogućnost korištenja sile u samoodbrani.
-
Dugotrajno pritvaranje – po uzoru na ratne zarobljenike, ali bez jasnog odobrenja Kongresa.
Borba protiv kartela oblikovala je veliki dio Trumpove unutrašnje i vanjske politike. Već početkom mandata, SAD su pojačale tajne dron misije iznad Meksika, tragajući za laboratorijama za proizvodnju fentanila. Iako je program započet za vrijeme predsjednika Bidena, pod Trumpom je intenziviran.
CIA je bila uključena u prikupljanje obavještajnih podataka, ali joj nije bilo dozvoljeno izvoditi smrtonosne napade dronovima. Prikupljene informacije prosljeđivane su meksičkim vlastima. Paralelno s tim, Sjeverna komanda američke vojske povećala je nadzor nad granicom, izvodeći oko 330 izviđačkih letova koristeći avione poput U-2, RC-135 Rivet Joint, P-8 i različite dronove – no, bez ulaska u meksički zračni prostor.
Zaključno, odluka da se američka vojska uključi direktno u borbu protiv kartela predstavlja prekretnicu u američkoj politici borbe protiv međunarodnog kriminala. Iako se argumentira da je to neophodno radi zaštite američkih građana i smanjenja dotoka opasnih droga, pravne prepreke, diplomatske napetosti i etičke dileme čine ovu strategiju izuzetno kontroverznom. Hoće li takav pristup donijeti stvarne rezultate ili otvoriti nova žarišta sukoba, ostaje da se vidi.
