Presuda protiv Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, dobila je svoj pravosudni epilog – Sud Bosne i Hercegovine je donio i dostavio pravosnažno rješenje Centralnoj izbornoj komisiji BiH (CIK BiH). Time je pokrenut niz pravnih i političkih posljedica koje mogu rezultirati ozbiljnom institucionalnom promjenom u entitetu Republika Srpska. CIK se sada nalazi pred ključnim zadatkom: sprovesti ono što zakon nalaže kada se radi o prestanku mandata izabranog zvaničnika.
Prema informacijama dostupnim javnosti, presuda je stupila na snagu onog trenutka kada je zvanično uručena optuženom ili njegovim advokatima. Time su se stekli zakonski uslovi za njen pravni učinak, što uključuje i prestanak Dodikovog političkog mandata.
U skladu sa Izbornim zakonom BiH, član 1.10 jasno precizira slučajeve u kojima mandat izabranom funkcioneru prestaje:
-
Tačka 4: “danom pravosnažnosti sudske presude kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci ili duže”.
-
Tačka 6: “danom pravosnažnosti sudske presude kojom mu je izrečena kazna koja za pravnu posljedicu osude ima prestanak te službene dužnosti”.
S obzirom da je Apelaciono vijeće prethodno potvrdilo da je Dodik osuđen na jednu godinu zatvora uz zabranu političkog djelovanja u trajanju od šest godina, sada se očekuje djelovanje CIK-a u skladu sa zakonom. U praksi, to znači:
-
Oduzimanje mandata Miloradu Dodiku – najvjerovatnije na prvoj sljedećoj sjednici CIK-a.
-
Raspisivanje prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske – u roku od 90 dana od prestanka mandata.
U članu 14.3 Izbornog zakona dodatno se propisuje kako se postupa kada neki organ vlasti izgubi mandat:
-
“Centralna izborna komisija BiH donosi odluku o raspisivanju prijevremenih izbora… u roku od 90 dana.”
Upravo u tom vremenskom okviru CIK treba da djeluje, iako tačan datum sjednice i satnica još nisu objavljeni.
Na drugoj strani, Dodikov odgovor na cijeli proces bio je snažan i konfrontacijski. Na vanrednoj konferenciji za medije, jasno je poručio da ne priznaje nadležnosti ni Suda BiH, ni Tužilaštva, ni CIK-a. Otišao je i korak dalje, pozvavši građane i političke stranke na bojkot prijevremenih izbora, poručivši da dok je on na čelu RS-a, ti izbori neće biti održani.
Uz to, Dodik je pohvalio Partiju demokratskog progresa (PDP) zbog toga što su najavili da neće učestvovati u eventualnim izborima, i pozvao policijske snage da spriječe njihovo održavanje, što je dodatno pojačalo tenzije.
Ovaj razvoj događaja otkriva nekoliko važnih momenata:
-
Politička i pravna konfrontacija između institucija države BiH i vlasti entiteta RS.
-
Potencijalna blokada institucionalnih mehanizama u slučaju da lokalne vlasti odbiju implementirati odluke Suda BiH.
-
Rastuća polarizacija među političkim akterima u BiH, s obzirom da neki podržavaju presudu, dok drugi najavljuju građanski i politički otpor.
Dodatno, ovo nije samo pitanje pravne procedure, već i ispit sposobnosti institucija da djeluju u skladu s ustavnim nadležnostima. Ukoliko CIK preduzme korake predviđene zakonom, a entitetske vlasti ih odbiju provesti, mogla bi se otvoriti ozbiljna ustavna kriza u zemlji.
Treba napomenuti da prava snaga ove presude tek treba da se pokaže – ne samo u pogledu njenog pravnog učinka, već i kroz reakciju političkih subjekata, međunarodne zajednice i samih građana. Koliko god presuda bila pravosnažna, bez institucionalne podrške i volje za njeno provođenje, efekti mogu ostati ograničeni.
Situacija se dodatno komplikuje zbog Dodikove najave o direktnom suprotstavljanju pravosudnim i izbornim institucijama države. Ako dođe do pokušaja blokade izbora putem instrukcija policiji, poziva na građanski neposluh ili opstrukcije u biračkim odborima, postavlja se pitanje – kako će reagovati državne institucije?
I dok pravni mehanizmi nalažu jasne korake, politička volja da se ti koraci sprovedu biće ključna. Naredni dani mogli bi biti odlučujući za vjerodostojnost pravosudnog sistema, ali i za očuvanje ustavnog poretka BiH.
U konačnici, sve oči su uprte u Centralnu izbornu komisiju, čiji je potez sada presudan. Bez odlučne reakcije i primjene zakona, institucije rizikuju da izgube kredibilitet. U suprotnom, ovaj slučaj može postati presedan koji dokazuje da pravda u Bosni i Hercegovini ipak ima snagu da se provede – i u najvišim političkim sferama.