U političkom pejzažu Republike Srpske ovih dana dominira tema potencijalnog raskola unutar Partije demokratskog progresa (PDP), koji bi mogao imati dalekosežne posljedice za opoziciju u ovom entitetu. Glavna figura ovog previranja je Igor Crnadak, dugogodišnji funkcioner PDP-a i aktuelni šef Kluba zastupnika te stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Iako su špekulacije o njegovom napuštanju PDP-a i prelasku u drugu stranku još uvijek nepotvrđene, razmjena javnih poruka i sve vidljiviji sukobi unutar stranke pojačavaju sumnje da se sprema politički zemljotres.
Sve je započelo izjavom Zorana Šarenca, bivšeg urednika režimskih medija u RS-u, koji je naveo da Srđan Jovanović, v.d. direktora BH Telecoma i član SDP-a Banja Luka, ozbiljno pregovara o mogućem prelasku Crnatka u Socijaldemokratsku partiju (SDP BiH). Iako se radi o navodima bez zvanične potvrde, vijest je izazvala žustru reakciju samog Crnatka.
Na društvenim mrežama Crnadak je direktno odgovorio Šarencu, poručivši mu: “Znam da me mrziš i da to traje dugo, ali iskreno – baš me briga.” U nastavku je dodao da, iako ga lično ne zanima mišljenje Šarenca, osjeća potrebu da demantuje njegove tvrdnje zbog drugih koji su ih pročitali. Poruka je bila jasna: “Ne lupaj!”.
Šarenac mu nije ostao dužan te je u odgovoru izjavio da nikoga ne mrzi, ali da u slučaju Crnatka “ima razloga” za određene stavove. Pojasnio je da je govorio o njegovoj političkoj orijentaciji, a ne o ličnim stvarima, dodajući “neka si i ti živ i zdrav” – što je dodatno začinilo polemiku.
Dok se razmjena riječi odvijala u javnom prostoru, “Slobodna Bosna” je donijela dublju analizu mogućeg raspada PDP-a, ukazujući na sve izraženiji sukob između Draška Stanivukovića, aktuelnog predsjednika stranke, i Igora Crnatka, njegovog zamjenika. Ovaj sukob, koji tinja već neko vrijeme, eskalirao je nakon što je Crnadak javno dovodio u pitanje tender za zamjenu javne rasvjete u Banjoj Luci, vrijedan 35 miliona KM.
Crnadak je na Facebooku upozorio na “mnoge čudne karakteristike” pomenutog projekta, te zatražio da se cijeli proces izloži javnosti i podvrgne nezavisnoj reviziji. Reakcija Stanivukovića bila je oštra – optužio je Crnatka za neprofesionalizam i nekolegijalnost, naglasivši da “stranka mora znati ko je predsjednik” i da ne može funkcionisati kao “raštimani orkestar” u kojem svako komentariše sve.
Ova unutarstranačka borba nije prošla nezapaženo ni izvan PDP-a. Nebojša Vukanović, lider pokreta “Za pravdu i red”, stao je na stranu Crnatka, tvrdeći da su domaće firme namjerno izbačene iz tendera zbog nepravednog uslova da imaju prihod veći od 60 miliona maraka. Dodao je kako se nada da će tender biti poništen i da će Stanivuković konačno odgovarati građanima.
Dodatnu težinu ovoj situaciji daje komentar političke analitičarke Tanje Topić, koja upozorava da Stanivuković sve više pokazuje “autoritarne tendencije i totalitarno promišljanje s elementima boljševičke logike”. Ona smatra da je Crnadak osoba koja se teško može “ukalupiti u mladalačku viziju lidera koji ne toleriše neslaganje.”
Ove tenzije nisu nove, već se vuku još iz prethodnih lokalnih izbora, kada je Crnadak otvoreno osporavao Stanivukovićevu kandidaturu za gradonačelnika Banje Luke, nazivajući ga “Dodikovim kandidatom” – etiketa koja u opozicionim redovima ima gotovo pejorativni karakter. Iako se tada očekivalo da će Crnadak napustiti PDP, ostao je u stranci – barem do sada.
Ne treba zaboraviti ni istorijski kontekst – bivši predsjednik PDP-a, Branislav Borenović, ranije je isključio trojicu funkcionera jer nisu podržali Stanivukovićevu kandidaturu. To dodatno jača špekulacije da bi isti scenario mogao zadesiti i Crnatka – ili da će on sam povući potez i preći u SDP BiH.
Zašto bi SDP bio zainteresovan za Crnatka? Razlog je vrlo pragmatičan: zastupnički mandat. SDP trenutno u Narodnoj skupštini RS-a ima tri zastupnika:
-
Saša Grbić
-
Andrea Gajić
-
Mirsad Duratović
Dolaskom Crnatka, njihov klub bi se ojačao, što bi imalo značajan politički odjek.
Takođe, prelasci u banjalučku organizaciju SDP-a nisu nepoznanica. Primjeri poput Borisa Šukala, koji je iz SDS-a prešao u SDP, pokazuju da su preletanja česta i politički prihvaćena. Čak i sadašnji šef SDP-a u Republici Srpskoj, Vojin Mijatović, mijenjao je stranke – od NDP-a, preko SNSD-a, do konačnog prelaska u SDP BiH 2017. godine.
Uzimajući sve navedeno u obzir, politička budućnost PDP-a – i samog Igora Crnatka – izgleda sve neizvjesnija. Sukob između stranačkog autoriteta i opozicionog individualizma, po svemu sudeći, ušao je u završnu fazu. Ostaje da se vidi hoće li Crnadak povući radikalni potez, hoće li biti isključen, ili će se, po ko zna koji put, opozicija u Republici Srpskoj suočiti s još jednim cijepanjem koje vodi samo ka slabijem otporu vladajućim strukturama.
