Ehud Olmert, bivši izraelski premijer, ponovo je u centru pažnje zbog svojih otvorenih i oštrih kritika prema aktuelnom premijeru Benjaminu Netanyahuu i njegovoj politici, naročito u vezi sa razvojem događaja u Pojasu Gaze. Iako se već ranije distancirao od Netanyahuove politike, u svom najnovijem intervjuu Olmert je iznio nekoliko izuzetno ozbiljnih i emotivnih stavova, govoreći ne samo kao bivši lider države, već i kao neko ko još uvijek duboko promišlja o budućnosti Izraela.
Rođen 1945. godine, Olmert potječe iz ruske imigrantske porodice i decenijama je bio prisutan u političkom životu Izraela. Njegova politička karijera doseže vrhunac kada postaje bliski saradnik premijera Ariela Sharona, a kasnije i njegov nasljednik, nakon Sharonovog iznenadnog moždanog udara 2006. godine. Tada preuzima i rukovodstvo centrističke stranke Kadima, čime učvršćuje svoju poziciju kao ključna figura izraelskog političkog centra.
U toku svog mandata, vodio je mirovne pregovore s Palestincima o formiranju nezavisne palestinske države, ali je istovremeno donio i teške vojne odluke, uključujući izraelsku intervenciju u Libanonu 2006. i kasniju operaciju u Pojasu Gaze 2008–2009. Uprkos naporima da balansira između diplomatije i sigurnosnih mjera, njegov mandat nije okončan političkim uspjehom – bio je prisiljen dati ostavku zbog optužbi za korupciju, koje su kasnije dovele do njegovog zatvaranja. Ipak, od povratka na slobodu, profilisao se kao beskompromisan kritičar Netanyahuove vlasti, posebno u vezi s ratom protiv Hamasa.
U intervjuu za njemački Spiegel, Olmert se osvrnuo na pogoršanu humanitarnu krizu u Gazi. Na pitanje kako vidi ulogu Izraela u tom kontekstu, njegov odgovor bio je jasan i direktan:
“Ne vjerujem da iko u državnom vrhu može racionalno objasniti šta radimo tamo.”
Time je aludirao na to da izraelska strategija prema Gazi, kako vojna, tako i politička, već odavno nema jasno definisane ciljeve. Po njegovom mišljenju, sve što je bilo moguće postići vojnim putem, već je postignuto – i to još prije godinu dana. Smatra da je ključni trenutak trebao biti nakon likvidacije Yahye Sinwara, jednog od lidera Hamasa. Olmert insistira da je tada Izrael morao stati i postaviti suštinsko pitanje: želi li vlada zaista povratak talaca ili ne?
Jedan od najšokantnijih momenata njegovog izlaganja tiče se navodne ponude Katara iz oktobra 2023. godine. Tada je, tvrdi Olmert, Hamas izraelskoj strani poslao jasnu poruku putem Katara – da su spremni odmah razmijeniti sve taoce. Ova informacija, ako je vjerodostojna, baca sasvim novo svjetlo na tok sukoba, ali i na Netanyahuovu politiku. Olmert s nevjericom ističe:
„Nisam očekivao da će vlada to ignorirati.“
Prema njegovim riječima, ta poruka je predstavljala jedinstvenu priliku da se sukob zaustavi, da se spasi životi i da se izraelski taoci vrate kući. Odbacivanje takve ponude, kako navodi, govori o tome da prioritet vlade možda nije ono što zvanično tvrde – već produžavanje sukoba iz političkih razloga.
U razgovoru je Olmert indirektno postavio nekoliko ključnih pitanja, koja danas odzvanjaju unutar izraelskog društva:
-
Da li se produžavanje rata koristi kao politički alat?
-
Ko zaista donosi odluke o sudbinama talaca?
-
Postoji li istinska strategija ili se odluke donose u hodu, bez plana?
Njegova izjava takođe implicira da produžena vojna operacija bez jasnog političkog cilja može dovesti do moralnog i društvenog sloma – kako unutar same izraelske zajednice, tako i u očima međunarodne javnosti. Naglašava da su, umjesto vojne pobjede, sve više prisutni elementi humanitarne katastrofe, gubitak kredibiliteta i unutrašnja politička konfuzija.
Olmertovo javno oglašavanje dolazi u trenutku kada je izraelska politika duboko polarizovana, a Netanyahu se suočava s kritikama i iznutra i izvana. Iako više nije aktivan politički akter, Olmert koristi svoj status bivšeg premijera i bivšeg lidera u ratu i miru da otvori prostor za kritičko promišljanje trenutne situacije. Njegov glas nije samo politički, već i moralni apel – poziv da se preispitaju vrijednosti i odluke koje oblikuju izraelsku budućnost.
Na kraju, njegov stav se može sumirati u jednoj poruci: vrijeme je za odgovornost, samorefleksiju i istinsku želju za rješavanjem konflikta, a ne za njegovo beskonačno produžavanje. Olmert možda više nije na vlasti, ali njegov glas – danas snažniji no ikada – jasno pokazuje da ni bivši lideri ne mogu šutjeti kada im je budućnost njihove zemlje na kocki.
