U ovom tekstu detaljno se razmatra aktuelni slučaj Milorada Dodika i njegov pravosudni proces koji izaziva brojne kontroverze u Bosni i Hercegovini. Ključna tema je nejasnoća oko konačne presude koja još uvijek nije donesena, a istovremeno se otvara pitanje uloge međunarodne zajednice u pravosudnim procedurama koje prate ovaj slučaj. Autor ističe da je proces postao daleko od transparentnog, što dodatno komplikuje poverenje u domaće institucije i njihovu nezavisnost.
Na samom početku, autor ističe da je veliki broj ljudi uvjeren da bi predmet mogao biti vraćen prvostepenom sudu ili čak da će uslijediti oslobađajuća presuda za Dodika. Ova mogućnost ne bi trebala da iznenadi nikoga, posebno imajući u vidu neprihvatljivu situaciju sa tajnim saslušanjem Dodika koje je dovelo do ukidanja pritvora i povlačenja centralne potjernice protiv njega. Ova tajnost i nedostatak jasnih informacija dodatno potpiruju sumnje u zakonitost postupaka. Autor tvrdi da je Dodikovo ponašanje dovelo do ozbiljnog urušavanja institucija BiH, naročito onih koje se tiču bezbednosti.
Važno je naglasiti nekoliko ključnih tačaka koje se odnose na tok procesa i njegovu duboku problematiku:
-
Tajnost saslušanja: Neobična je praksa da se saslušanje osobe od ovakvog značaja drži u potpunoj tajnosti, a pritom su mu ukinute mere pritvora, što je, prema autoru, znak velike zloupotrebe sistema.
-
Uloga međunarodne zajednice: Iako se često tvrdi da Zapad nema utjecaj na pravosuđe u BiH, autor kategorički navodi da su ove tvrdnje netačne. Posebno se ističe utjecaj Delegacije EU, konkretno njenog šefa Luigija Sorece, koji je u najmanje dva navrata imao direktne pregovore sa Dodikom.
-
Prava moć nad pravosuđem: Ukoliko predmet bude vraćen na početak ili dodijeljena oslobađajuća presuda, to će se desiti isključivo zahvaljujući spoljnim pritiscima i intervencijama, a ne lokalnim pravosudnim institucijama.
Autor posebno naglašava da je ova situacija prva takve vrste u kojoj je osoba osumnjičena za ozbiljne prekršaje protiv ustavnog poretka, poput Dodika, saslušana i pritom puštena iz pritvora sa jasnim garantima da će se pojaviti pred sudom. To ukazuje na to da je pravosudni sistem kompromitovan i pod velikim pritiskom.
Takođe, autor sugeriše da postoje i druge stranke koje su uključene u pregovore i procese oko ovog slučaja, a koje bi mogle dati dodatne informacije ili potvrde o stanju pravosuđa, aludirajući na „sarajevsku Trojku“ kao potencijalne aktere koji posjeduju važne informacije.
Ukoliko se predviđeni scenario ostvari i Dodik bude oslobođen, to će on bez sumnje predstaviti kao istorijsku pobjedu nad Zapadom i dokaz svoje političke snage. Međutim, autor upozorava da situacije često nisu onakve kakve se očekuju, pa ni u slučaju oslobađajuće presude ne treba donositi brze zaključke.
Posebno je zanimljiva ocjena o samom Dodiku i njegovom utjecaju na Republiku Srpsku i Srbe koji u njoj žive. Autor tvrdi da je Dodik u toj „igri“ nemilosrdno žrtvovao interes RS i njenih građana, ali da je napravio veliku grešku tajnim odlaskom u Tužilaštvo i Sud BiH. Taj potez, iako je doveo do oslobađajuće presude, istovremeno znači da je Dodik priznao legitimitet tih institucija, čime su one, iako oslabljenje, ostale važne u pravosudnom sistemu. Ta „pirova pobjeda“ predstavlja svojevrsnu zamku u njegovoj političkoj strategiji.
Na kraju, autor podsjeća da se protiv Dodika i članova njegove porodice vode istrage za teška krivična djela, što dodatno komplikuje sliku njegove političke i pravne pozicije. Zaključna misao novinara je upozorenje iz narodne izreke: „Pazi da ti se ne dogodi ono što želiš“, što implicira da bi Dodik mogao doživjeti neočekivane posljedice svojih postupaka.
O svemu ostalom, autor najavljuje da će se detaljnije govoriti nakon što bude objavljena pravosnažna presuda, čime ostavlja prostor za dalji razvoj događaja i nastavak praćenja ovog složenog pravosudnog slučaja.
