U svojoj nedavnoj objavi na društvenoj mreži X, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Nenad Stevandić, izrazio je oštro nezadovoljstvo i ogorčenje zbog, kako tvrdi, ponašanja opozicionih lidera u Republici Srpskoj. Njegove riječi odražavaju duboko ukorijenjen stav da politički protivnici koriste pravosudne i međunarodne institucije kako bi se obračunali sa vlastima u entitetu, a naročito sa Miloradom Dodikom, koji se suočava s drugostepenim suđenjem za nepoštovanje odluka visokog predstavnika.
Stevandić je komentarisao da su ti opozicioni lideri, umjesto da pokažu nacionalno jedinstvo, izrazili žaljenje što Dodik, on lično i premijer Radovan Višković nisu pritvoreni, što on vidi kao sramotno ponašanje. Istakao je da bi u obrnutom slučaju, kada bi neko iz opozicije bio u sličnoj situaciji, on sam pokazao više dostojanstva i uzdržanosti, jer to smatra osnovom nacionalnog samopoštovanja.
Stevandić je posebno naglasio:
„Duboko sam razočaran sa koliko ‘patnje’ i ostrašćenosti naši opozicioni lideri kukaju jer nismo pritvoreni. Razočarani su što se još nije desilo ono što su priželjkivali. I zato sada kreću u novi pritisak – na sud, strane diplomate, pa čak i međunarodne institucije koje su do juče podržavali.“
U tom kontekstu, izvršio je i veoma kontroverzno poređenje sa istorijskim ličnostima koje su obilježile tragične epizode u novijoj istoriji srpskog naroda – Radovanom Karadžićem, Ratkom Mladićem i Slobodanom Miloševićem. Rekao je da se zna kako su prošli oni koji su, vođeni nerealnim i pohlepnim ambicijama, izdali srpske interese i isporučivali vlastiti narod stranim silama.
Prema Stevandiću, trenutna politička scena u Republici Srpskoj pokazuje znakove “ljudskog i nacionalnog potonuća”, naročito zbog toga što neki političari koji su nekada sarađivali sa međunarodnim zvaničnicima – sada ih javno kritikuju. On to vidi kao licemjerje i gubitak političkog i moralnog integriteta.
U svojoj objavi, Stevandić je poručio i sljedeće:
„Bože, koliko je lijepo biti i ostati čistog i uzdignutog čela i na srpskoj strani historije, ne podilazeći ni bližem ni daljem tuđinu.“
Ovim riječima je nastojao podvući razliku između, kako kaže, “pravih predstavnika naroda” i onih koji “služe interesima drugih sila”.
Iz svega izrečenog može se izdvojiti nekoliko ključnih poruka koje Stevandić šalje javnosti:
-
Pritisak na vlast u Republici Srpskoj ne dolazi samo iz inostranstva, već i iznutra, od domaćih političkih oponenata.
-
Optužbe protiv Dodika i njegovih saradnika posmatra kao nastavak šireg političkog plana za slabljenje Republike Srpske.
-
Opozicija, prema njegovom mišljenju, gubi kontakt s narodom i identitetom, jer se oslanja na savezništva sa međunarodnim akterima.
-
Poređenja sa haškim osuđenicima predstavljaju svojevrsno upozorenje i poruku lojalnosti prema narodu i njegovoj „istorijskoj borbi“.
-
Moralna nadmoć, kako tvrdi, leži u sposobnosti da se ostane postojan i vjeran srpskim interesima, bez obzira na političke i međunarodne pritiske.
Ova izjava dolazi u kontekstu povećane političke napetosti u BiH, naročito u svjetlu presuda koje se tiču odnosa prema instituciji visokog predstavnika i tumačenja njegovih ovlaštenja. Dodik je već osuđen u prvostepenom postupku, dok opozicija traži dodatne pravne i institucionalne mjere protiv trenutne vlasti u RS-u, što produbljuje podjele unutar entiteta.
Stevandićeve riječi, iako snažno ideološki obojene, reflektuju realnu političku strategiju kojom se vlast pokušava prikazati kao žrtva međunarodne zavjere, a opozicija kao kolaboracionisti. Korišćenje emocija, istorijskih figura i nacionalnog narativa ima za cilj mobilizaciju biračke baze i učvršćivanje političke moći u vremenu kada se očekuju ključne presude i odluke koje bi mogle imati dugoročne posljedice za Republiku Srpsku.
Zaključno, Nenad Stevandić ovom objavom potvrđuje liniju političke borbe u kojoj je jasno povučena granica između “naših” i “njihovih”. Poziv na nacionalno jedinstvo i dostojanstvo dolazi kao odgovor na, po njegovom mišljenju, izdaju i servilnost prema stranim centrima moći. Poruka je jasna – borba za politički opstanak vlasti u RS-u više nije samo unutrašnje pitanje, već i borba protiv onih koji, iznutra i spolja, žele potkopati njene temelje.
