Na trideset treću godišnjicu jednog od najtežih ratnih zločina iz perioda rata u Bosni i Hercegovini, predsjednik HDZ-a BiH i HNS-a, Dragan Čović, javno se oglasio, evocirajući sjećanje na stradanje hrvatskog naroda u selu Briševo kod Prijedora. U objavi na društvenoj mreži X, Čović je istakao da je u pitanju zločin koji nikada ne smije biti zaboravljen, posebno jer za njega pravda još uvijek nije zadovoljena, ni nakon više od tri decenije.
Zločin koji se desio 24. i 25. jula 1992. godine ostao je duboko urezan u kolektivnom sjećanju kao jedan od najstrašnijih napada na civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti u BiH. U tim danima, pripadnici Vojske Republike Srpske izvršili su napad na selo Briševo, pri čemu je ubijeno najmanje 67 civila hrvatske nacionalnosti, dok su preživjeli prošli kroz mučenja, logore i razna poniženja.
U svojoj poruci, Čović je istakao:
„Dok se danas širom BiH prisjećamo boli i patnje svih nevinih žrtava, ujedinjeni smo u traženju pravde koja ni nakon više od tri desetljeća nije zadovoljena.”
Ova objava izazvala je posebnu pažnju jer dolazi od političkog lidera koji je godinama unazad održavao partnerski odnos sa Miloradom Dodikom, predsjednikom Republike Srpske. U tom kontekstu, Čovićevo javno podsjećanje na zločin koji su počinile snage iz Republike Srpske može se posmatrati kao politički rizičan, ali simbolički važan čin, naročito u vremenu kada su tenzije među narodima i dalje visoke.
Zločin u Briševu često je bio zanemarivan u javnim i političkim diskursima, a porodice žrtava godinama ukazuju na to da pravda nije zadovoljena:
-
Niko nije osuđen za masakr nad civilima u Briševu.
-
Institucije pravosuđa BiH, ali i međunarodne organizacije, nisu dale dovoljan fokus ovom događaju.
-
Preživjeli i porodice žrtava i dalje čekaju na institucionalno priznanje zločina.
Ovo podsjećanje, koje dolazi sa vrha hrvatske političke reprezentacije u BiH, može se protumačiti kao pokušaj da se ispravi višedecenijsko prešućivanje tragedije i vrati fokus na patnju hrvatske zajednice u Bosanskoj krajini tokom ratnih godina.
U širem kontekstu, Čovićeva izjava nosi i poruku političkog pozicioniranja. Dok partneri iz Republike Srpske često insistiraju na selektivnom pristupu prošlosti, fokusirajući se na stradanje srpskog naroda, Čović ovim potezom podsjeća da su i Hrvati u BiH bili žrtve ratnih zločina, uključujući i one koje je počinila vojska RS.
Njegova izjava može imati i sljedeće implikacije:
-
Otvaranje političkog prostora za kritiku ratnih zločina bez obzira na počinitelja, što bi bilo značajan pomak u kulturi sjećanja u BiH.
-
Signal hrvatskoj javnosti i biračkom tijelu da HDZ BiH nije zaboravio stradanja Hrvata izvan zapadne Hercegovine.
-
Pritisak na pravosudne institucije da konačno pokrenu istrage i procese koji bi mogli dovesti do procesuiranja odgovornih.
Tragedija Briševa je, uprkos svojoj težini, dugo vremena bila potisnuta iz fokusa medija i politike, djelimično i zbog osjetljivosti političkih odnosa unutar BiH, ali i zbog šireg geopolitičkog okruženja koje je često forsiralo stabilnost po cijenu istine i pravde. Međutim, za preživjele i potomke žrtava, ta istina nikada nije bila zaboravljena.
U tom smislu, Čovićeva objava predstavlja važan korak u procesu priznavanja i kolektivnog sjećanja. Ne samo da se radi o priznanju zločina, već i o pozivu na suočavanje sa prošlošću, koje je preduslov za pomirenje i istinsku demokratizaciju bh. društva.
Ipak, ostaje da se vidi kako će na ovu objavu reagirati Milorad Dodik i politički predstavnici Republike Srpske, koji su više puta negirali ili relativizirali odgovornost vojske RS za zločine nad nesrpskim stanovništvom.
Zločin u Briševu mora postati dio institucionalnog pamćenja, ne samo kroz političke izjave, već i kroz:
-
Obilježavanje godišnjica uz prisustvo svih etničkih i političkih predstavnika.
-
Uključivanje ovog događaja u obrazovne programe o ratnoj historiji BiH.
-
Formiranje memorijalnih centara i spomenika žrtvama.
Zločini nad Hrvatima u Briševu nisu samo tragedija jednog naroda, već dio šireg narativa o sistematskim zločinima protiv civila u ratu 1992–1995, koji su obilježili BiH. Oni koji su izgubili živote u tom selu nisu samo brojevi – oni su simboli nepravde, ali i podsjetnik da bez priznanja i kazne nema trajnog mira.
U konačnici, ova objava Dragana Čovića, iako možda nepopularna kod nekih njegovih političkih saveznika, pokazuje da sjećanje na žrtve mora biti iznad dnevne politike – jer samo kroz istinu i suočavanje sa prošlošću, Bosna i Hercegovina može izgraditi budućnost bez mržnje.
