U redovima Partije demokratskog progresa (PDP) u Republici Srpskoj sve su izraženiji znaci ozbiljne unutrašnje krize, koja bi mogla prerasti u politički potres sa dalekosežnim posljedicama za opoziciju u ovom entitetu. Sukob između aktuelnog predsjednika stranke Draška Stanivukovića i njegovog zamjenika Igora Crnatka došao je do tačke na kojoj više nije moguće ignorisati duboke razlike u viziji, pristupu i političkom ponašanju ove dvojice lidera.
Okidač za novo zaoštravanje odnosa bio je višemilionski tender koji se odnosi na zamjenu javne rasvjete u Banjoj Luci, vrijedan čak 35 miliona konvertibilnih maraka. Crnatak je putem društvenih mreža otvoreno izrazio sumnju u zakonitost i transparentnost ovog projekta, ukazujući na, kako je rekao, “mnoge sumnjive elemente i nepravilnosti koje zaslužuju pažnju javnosti”. Takođe je pozvao da se dokumentacija u vezi s projektom hitno objavi i podvrgne nezavisnoj reviziji.
Ova objava naišla je na izuzetno oštru reakciju Stanivukovića, koji je javno ocijenio Crnatkov potez kao “neprimjeren, neprofesionalan i nekolegijalan”. Istakao je da unutar stranke mora biti jasno definisana hijerarhija i da „nije moguće voditi organizaciju u kojoj svaki član istupa samostalno i javno komentariše sve teme“. Upotrijebio je poređenje s „raštimanim orkestrom“ kako bi naglasio da PDP mora funkcionisati disciplinovano i koordinirano.
U cijelu situaciju uključio se i Nebojša Vukanović, lider pokreta “Za pravdu i red”, koji je također kritikovao tender, posebno ističući da su domaće firme eliminisane zbog nerealnog kriterijuma prihoda većeg od 60 miliona maraka. On je upozorio da se radi o ozbiljnom pokušaju favorizovanja određenih kompanija, te je javno izrazio nadu da će tender biti poništen, a Stanivuković konačno odgovarati građanima za svoje odluke.
S druge strane, politička analitičarka Tanja Topić upozorava da ponašanje Stanivukovića sve više ukazuje na autoritarni pristup vođenju stranke. Kako kaže, riječ je o “totalitarnom načinu razmišljanja, nalik boljševičkoj logici”, što je, prema njenim riječima, potpuno suprotno demokratskim vrijednostima koje PDP formalno zastupa. Takođe ističe da je Igor Crnadak osoba koja se teško može “ukalupiti u viziju mladog lidera”, čime dodatno podcrtava razlike koje ih dijele.
Ova tenzija nije nova i vuče korijene iz prethodnih izbornih ciklusa. Još za vrijeme lokalnih izbora, Crnatak se otvoreno protivio Stanivukovićevoj kandidaturi za gradonačelnika Banje Luke, nazivajući ga tada “Dodikovim kandidatom” – uvreda koju su u opozicionim krugovima mnogi smatrali najgrubljom mogućom. Uprkos svemu, Crnatak nije tada napustio stranku, iako je bilo očekivano da će to učiniti.
Ova situacija podsjeća na ranije postupke u PDP-u, kada je bivši predsjednik Branislav Borenović isključio čak trojicu funkcionera jer nisu podržali Stanivukovića. To sada otvara prostor za dvije moguće opcije:
-
Stanivuković bi mogao posegnuti za isključenjem Crnatka, kao što je ranije već činio s neistomišljenicima.
-
Crnatak bi mogao sam napustiti stranku, što bi potencijalno pokrenulo novi talas osipanja u opoziciji.
Situacija u PDP-u došla je do tačke ključanja. Sve izraženije razlike između dva najistaknutija člana stranke ukazuju na duboko ukorijenjeni sukob vizija i političkih ambicija. Stanivuković, koji sebe vidi kao lidera nove generacije političara, teži potpunoj kontroli i disciplini unutar stranke. Nasuprot tome, Crnatak se ponaša kao političar koji i dalje njeguje individualni pristup, otvorenost i kritiku, čak i prema vlastitim redovima.
U ovakvim okolnostima, PDP se suočava s ozbiljnim izazovom: da li će stranka uspjeti da očuva unutrašnje jedinstvo, ili će sve ovo voditi ka još jednom cijepanju opozicije u Republici Srpskoj? Javnost s pravom postavlja pitanje – da li je PDP politička platforma različitih ideja i autonomije, ili stranka koja funkcioniše po principu jednog vođe i poslušnih sljedbenika?
Bez obzira na ishod ovog sukoba, jasno je da se politička scena u Republici Srpskoj nalazi u veoma turbulentnoj fazi. Ako dođe do raskola, to bi moglo imati dalekosežne posljedice ne samo za PDP, već i za šire opozicione snage koje pokušavaju da se pozicioniraju kao alternativa aktuelnoj vlasti. Pitanje je samo – da li je unutaropozicijski sukob zaista borba za principe, ili još jedna epizoda ličnih ambicija i borbe za moć?
