Predsjednik Francuske, Emmanuel Macron, izazvao je veliku pažnju svjetske javnosti objavom da će njegova zemlja priznati Palestinu kao nezavisnu državu. Ova najava dolazi u trenutku kada je Bliski istok i dalje pogođen teškim sukobima, humanitarnom krizom i sve dubljim političkim podjelama, naročito u kontekstu rata u Gazi. Macronova odluka dolazi kao izraz težnje Francuske da igra aktivniju ulogu u uspostavljanju mira u toj regiji, naglašavajući potrebu za novim političkim rješenjima, ali i ozbiljnim reformama među palestinskim frakcijama.
U objavi na društvenoj mreži X (nekadašnji Twitter), Macron je poručio da njegova zemlja, oslanjajući se na svoju dugogodišnju posvećenost pravdi i stabilnosti na Bliskom istoku, odlučuje napraviti konkretan korak ka rješenju izraelsko-palestinskog sukoba. Kako je naveo, formalna objava priznanja Palestine biće iznesena na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u septembru.
Ova izjava nosi snažnu simboliku i političku težinu. Macron ne govori samo o pravnom aktu priznanja, već i o potrebi da se:
-
Hitno obustavi rat u Gazi,
-
Omogući nesmetana i masovna isporuka humanitarne pomoći,
-
Osiguraju prava i sigurnost civilnog stanovništva,
-
Osigura trajno primirje i oslobode svi taoci.
Međutim, uz priznanje Palestine, Macron jasno postavlja i određene uvjete. On naglašava da priznanje neće imati puni smisao bez koraka koji vode ka stabilnosti i sigurnosti regije. Ključne tačke koje navodi uključuju:
-
Demilitarizaciju Hamasa – kao najvažnijeg uslova za dugoročni mir u Gazi.
-
Potpuno priznanje Izraela od strane palestinskih vlasti – kao temelj međusobnog povjerenja.
-
Izgradnju funkcionalne, održive palestinske države – koja bi se temeljila na miru, sigurnosti i institucionalnoj stabilnosti.
Macron tvrdi da ne postoji druga alternativa ukoliko se želi sačuvati mir u regiji. Prema njegovim riječima, “francuski narod želi mir na Bliskom istoku”, a Francuska je spremna preuzeti svoj dio odgovornosti u tom procesu. On dodaje da je ovo istorijski trenutak, te da su potrebni povjerenje, jasnoća i posvećenost svih aktera u regiji.
Upravo zbog toga Macron navodi da je već uspostavio komunikaciju s predsjednikom Palestinske uprave, kako bi mu prenio svoju odlučnost da krene naprijed u procesu priznanja i izgradnje mira. Ova najava dolazi nakon višemjesečnih diplomatskih aktivnosti, konsultacija sa međunarodnim partnerima, kao i unutar samog francuskog političkog spektra.
Važno je istaći da Macron ovom inicijativom pokušava ojačati i ulogu Evropske unije u rješavanju bliskoistočnog konflikta. Time želi pokazati da Evropa ne mora biti puki promatrač sukoba, već potencijalni graditelj mira. On naglašava da se teret donošenja mira ne može oslanjati samo na dvije strane – Palestince i Izraelce – već i na sve međunarodne aktere koji imaju političku i diplomatsku moć.
U svom govoru jasno je poručio da:
-
Izrael ima pravo na sigurnost i zaštitu svojih građana,
-
Palestinci imaju pravo na državu i dostojanstvo,
-
Obje strane moraju uložiti napore u kompromis i mirovne pregovore.
Macronova izjava odražava težnju da se prekine ciklus nasilja i nesporazuma koji već decenijama guši mogućnost trajnog rješenja. Njegova vizija ne isključuje nijednu stranu, ali postavlja jasne okvire: država Palestina mora biti miroljubiva, demilitarizovana i spremna na suživot s Izraelom.
Ovo priznanje, koje će uslijediti u septembru, moglo bi imati značajne posljedice i za druge zemlje članice UN-a koje još nisu priznale Palestinu. Moguće je da će Macronova inicijativa potaknuti domino efekat, posebno među evropskim državama koje su do sada zauzimale neutralan stav. Time bi se mogla otvoriti nova faza u procesu priznavanja palestinske državnosti na međunarodnoj sceni.
Na kraju, Macron završava svoj govor porukom nade, ali i odgovornosti. “Na nama je da dokažemo da je mir moguć”, kaže on, dodajući da vjeruje u snagu diplomatije, solidarnosti i historijskog dijaloga. Time poziva i druge lidere svijeta da napuste pasivnost i preuzmu svoj dio u izgradnji pravde za narod Gaze i cijeli Bliski istok.
Ovom najavom, Francuska jasno pokazuje da ne želi biti samo komentator globalnih zbivanja, već aktivni činilac svjetske politike – posebno u regiji koja već predugo čeka istinsko političko rješenje.
