U posljednje vrijeme u Banjoj Luci pokrenuta je značajna investicija vezana za rekonstrukciju javne rasvjete, a za tu uslugu izabrana je renomirana kompanija „Končar“ iz Zagreba. Ova firma će tokom narednih 15 godina biti zadužena ne samo za obnovu, već i za održavanje javne rasvjete u gradu, a za posao vrijedan 35 miliona maraka. Iako je riječ o iznosu koji je mnogima u Banjoj Luci izgledao kao previsok, iz gradske uprave ističu da će se ovom investicijom ostvariti velike uštede i poboljšati energetska efikasnost.
Na tenderu za rekonstrukciju javne rasvjete „Končar“ je podnio ponudu koja je gotovo u potpunosti iskorišćavala predviđeni budžet – 35 miliona maraka, dok su se uz njih za posao prijavile i dvije firme iz same Banje Luke, ali sa znatno nižim ponudama, koje su iznosile 14 i 28 miliona maraka. Međutim, ove lokalne firme nisu prošle, jer nisu ispunile stroge kriterijume tendera, što je bio glavni razlog da posao pripadne „Končaru“.
Stanovnici Banje Luke uglavnom nisu izražavali konkretan stav o rekonstrukciji, osim što su isticali da im cifra od 35 miliona maraka za ovaj posao zvuči kao astronomska. S druge strane, gradonačelnik Draško Stanivuković je jasno objasnio da će se ovaj projekat realizovati po tzv. ESCO modelu, koji podrazumijeva značajne uštede u potrošnji električne energije, te da je upravo ovaj model ključ za opravdanje cijene.
Stanivuković je istakao sljedeće:
-
Grad trenutno u periodu od 15 godina potroši oko 45 miliona maraka na električnu energiju.
-
Za novi sistem javne rasvjete sada će biti izdvojeno 35 miliona, što je manje nego što bi inače potrošili na struju.
-
Nakon realizacije projekta, ušteđeni novac u iznosu od približno 10 miliona maraka ostaje u gradskom budžetu.
-
Novi sistem omogućava da potrošnja električne energije bude smanjena za oko 70%.
-
Poslije isteka 15 godina, sav instalirani sistem ostaje gradu u trajno vlasništvo.
Gradonačelnik je komentarisao kako je ova kombinacija “stvarno magija” i da grad praktično ne plaća ništa, već štedi novac dok istovremeno dobija modernu i održavanu rasvjetu.
S druge strane, iz redova opozicije dolazi određena kritika. Branislav Čerek, odbornik Narodnog fronta u Skupštini grada, slaže se da ESCO model može donijeti uštede, ali smatra da je 35 miliona maraka preveliki iznos za ovaj posao i da se posao može obaviti i znatno jeftinije. On je nakon konsultacija sa stručnjacima iz oblasti energetske efikasnosti dobio informaciju da bi cijena mogla biti između 15 i 20 miliona maraka. Zbog toga smatra da bi odluka o dodjeli posla „Končaru“ trebala biti detaljno preispitana.
Analiza Čerekovih primjedbi može se sažeti u sljedeće tačke:
-
Postoje stručna mišljenja da je ponuđeni iznos za posao značajno precijenjen.
-
Realna cijena za rekonstrukciju i održavanje javne rasvjete može biti i do 50% niža.
-
Potrebno je dodatno provjeriti uslove tendera i njihovu transparentnost.
-
Postoji sumnja da je posao već bio dogovoren, jer su uslovi u tenderu prilagođeni da ih može ispuniti samo „Končar“.
Pored toga, organizacija Transparency International BiH upozorava na probleme koji su u sistemu javnih nabavki u cijeloj zemlji veoma česti. Prema njihovim riječima, često se postavljaju nerealni uvjeti i kriteriji u tenderskim procedurama, koji na kraju vode do situacije da posao može dobiti samo jedan ponuđač, najčešće unaprijed izabrani.
Srđan Traljić iz Transparency Internationala objašnjava da:
-
Zakon o javnim nabavkama sadrži mnoge rupe koje omogućavaju manipulaciju tenderima.
-
Ukoliko nezadovoljni ponuđač ne uloži žalbu, nema mehanizama da se takvi poslovi zaustave.
-
Čak i kada dođe do postupka pred Tužilaštvom, šteta po javni interes je već načinjena.
-
Državne institucije nisu efikasne u zaštiti interesa građana u ovakvim slučajevima.
Na kraju, ova situacija oslikava jedan od čestih izazova u zemlji – kako uskladiti transparentnost, odgovornost i kvalitet u javnim nabavkama, posebno kada se radi o velikim projektima od strateškog značaja za gradove i zajednice.
U zaključku, dok gradonačelnik naglašava prednosti ESCO modela i finansijsku opravdanost ugovora sa „Končarom“, postoje opravdane sumnje i zahtjevi za dodatnim ispitivanjem cijene i uslova tendera. Cijeli slučaj predstavlja dobar primjer dileme između planiranih ušteda i potrebe za transparentnim i ekonomičnim upravljanjem javnim resursima.
