Reakcija predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, na navode slovenačkog portala Necenzurirano.si ukazuje na intenzivnu političku i medijsku borbu koja se, prema njegovim riječima, vodi protiv njega i njegove porodice. U svom javnom istupu, Dodik je iznio detaljno objašnjenje koje se odnosi na, kako on tvrdi, tendenciozne i neistinite informacije s ciljem narušavanja njegovog ugleda.
Prema Dodiku, u pozadini cijele situacije stoji dugoročna kampanja diskreditacije, koju karakteriše kao prljavu i organizovanu. Smatra da domaći politički protivnici namjerno koriste strane medije kako bi njihove tvrdnje djelovale uvjerljivije, a potom se iste priče prenose na domaći teren. Konkretno, fokus njegovog reagovanja bio je tekst koji je, kako navodi, iznio lažne informacije o njegovoj povezanosti sa firmom “Centurion” i navodnim prisluškivanjem.
U pokušaju da opovrgne sve navode, Dodik iznosi sljedeće tvrdnje:
-
“Centurion” nema nikakve veze s njim – firma je, kako navodi, osnovana 2005. godine od strane Nove banke s ciljem racionalizacije troškova za transport i zaštitu novca. Tada, ističe, nije bio na vlasti, već u opoziciji, dok su vladajuće stranke bile PDP i SDS.
-
Firma je upala u finansijske probleme, pa je podignut kredit od 3,5 miliona KM koji nije vraćen. Banka je zatim zatvorila firmu i tražila alternativu za povrat duga.
-
U proces je, tvrdi Dodik, ušao Sektor sekjuriti, firma koja je preuzela dug i isplatila kredit. Cijeli postupak, kako kaže, bio je javan, legalan i bez ikakve njegove uloge.
Kada je riječ o optužbama za prisluškivanje, Dodik tvrdi da su potpuno neutemeljene. Objašnjava da je Nova banka, radi unapređenja sigurnosti u poslovanju, naručila opremu za snimanje razgovora između klijenata i službenika, ali ta oprema nikada nije isporučena. Time, prema njegovom mišljenju, padaju u vodu svi navodi o navodnom špijuniranju.
Posebno je kritičan prema samom portalu Necenzurirano.si, za koji tvrdi da je produžena ruka liberalno-lijevih krugova, te da funkcioniše unutar šire mreže medija i organizacija koje su, kako on kaže, povezane sa međunarodnim fondacijama i strukturama bivše Demokratske partije SAD. Prema njegovim riječima, cilj te mreže je oblikovanje političkog narativa u regiji, isključujući i diskreditirajući sve one koji ne dijele njihove stavove.
Dodik tu mrežu vidi kao instrument za:
-
Stvaranje lažne slike međunarodnog konsenzusa o nekom političkom pitanju;
-
Povećavanje pritiska na političke ličnosti koje odbijaju da se povinuju vanjskom uticaju;
-
Formiranje javnog mnjenja putem prenošenja identičnih optužbi u više država.
U cijelom slučaju, Dodik posebno ističe ulogu Rafija Gregorijana, bivšeg američkog diplomate. Smatra ga simbolom američke politike nametanja volje na Balkanu. Kritikuje njegovo ranije djelovanje, navodeći da je pokušavao da politički delegitimizuje Republiku Srpsku, te da je nedavno lobirao za povratak osoba povezanih sa tzv. Islamskom državom u Bosnu i Hercegovinu – prijedlog koji su srpski politički predstavnici kategorički odbacili, smatrajući ga ozbiljnom bezbjednosnom prijetnjom.
Dodaje i da napadi koji dolaze iz ovih krugova nisu izolovani slučaj. Povezuje ih sa istim centrima koji, prema njegovim riječima, targetiraju Janeza Janšu u Sloveniji, kao i brojne druge političare u Europi koji ne pristaju na određene ideološke šablone. Tu, kako kaže, vidimo već viđeni obrazac:
-
Označiti metu
-
Diskreditovati je
-
Ućutkati je
Na kraju, Dodik jasno poručuje da sve optužbe smatra potpuno neosnovanim. Smatra da je riječ o organizovanoj akciji sa ciljem političkog i ličnog blaćenja. Njegova ključna poruka je da se ne radi o istini, već o strategiji koju koriste “neizabrani birokrati i globalistički centri moći”, da bi obezvrijedili i oslabili političke figure koje se zalažu za suverenitet i ustavnost vlastitih institucija.
“Sve što su rekli, više govori o njima nego o meni”, zaključuje Dodik, jasno stavljajući do znanja da ovu situaciju vidi kao još jednu u nizu borbi protiv vanjskog miješanja i pokušaja političke kontrole.
