Ustavni stručnjak i bivši savjetnik Željke Cvijanović, profesor Milan Blagojević, nedavno je izazvao veliku pažnju svojim komentarima o aktuelnim odlukama visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Christiana Schmidta. Prema njegovoj analizi, u Schmidtovim najnovijim nametnutim zakonima krije se važan i gotovo zanemaren detalj koji bi mogao imati značajan utjecaj na sudbinu Milorada Dodika u pravnom procesu koji je trenutno u toku.
Blagojević je ukazao da u posljednjoj odluci o finansiranju institucija BiH, koju je Schmidt nametnuo, postoji specifičan članak – tačnije, član 5 na zadnjoj stranici – na koji mediji i javnost nisu posvetili dovoljno pažnje. Upravo taj dio zakona, prema njegovim riječima, može objasniti neobično dugo odlaganje donošenja žalbene presude u predmetu poznatom kao “Dodik”.
Radi se o tome da je Schmidt u ovom slučaju odlučio da zakon ne stupa na snagu odmah po objavljivanju na zvaničnoj internet stranici OHR-a, što je do sada bila praksa, nego tek osmog dana od objave. Do sada su zakoni i akti koje je OHR donosio uglavnom stupali na snagu odmah, odnosno narednog dana po objavljivanju. Kao primjer, profesor podsjeća da je Schmidt 1. jula 2023. godine objavio i nametnuo krivično djelo neizvršenja odluka visokog predstavnika, koje je odmah stupilo na snagu narednog dana, 2. jula.
Ova promjena procedure, kako ističe Blagojević, nije slučajna, već predstavlja jasan signal da se priprema teren za pravno oslobađanje Milorada Dodika. Po njegovoj interpretaciji, Sud Bosne i Hercegovine bi mogao donijeti oslobađajuću presudu, ali ne zato što bi osporio pravo OHR-a na nametanje zakona, što bi bilo očekivano i ispravno, već zato što bi presuda mogla argumentovati da Schmidtovo krivično djelo nije ispravno pravno formalizirano. Konkretno, tvrdi se da:
-
Krivično djelo koje je Schmidt nametnuo treba biti objavljeno u Službenom glasniku ili barem na OHR-ovoj internet stranici,
-
Uz propisan rok od osam dana od dana objave, prije nego što zakon stupi na snagu,
-
Umjesto da stupi na snagu odmah, kao što je bio slučaj sa prethodnim aktima.
Ova zakonska nesigurnost i proceduralna nepravilnost mogli bi poslužiti kao ključni pravni argument za oslobađajuću odluku u predmetu “Dodik”. Blagojević predviđa da će sud vjerojatno iskoristiti upravo ovaj detalj kao opravdanje da oslobodi Dodika od optužbi, dok će Schmidtovo krivično djelo i dalje ostati na snazi i važeće za druge slučajeve i pojedince.
Glavne poruke koje iz ove situacije proizlaze možemo sažeti u sljedećim tačkama:
-
Promjena u praksi stupanja na snagu – Schmidt je iznenada odlučio da novi zakon stupa na snagu osmog dana od objave, što je značajna odstupanja od ranijih postupaka OHR-a.
-
Pravna manipulacija – ovaj potez se može protumačiti kao pokušaj OHR-a da se „prilagodi“ sudskom procesu u korist Milorada Dodika.
-
Implicirani pravni učinci – odluka o vremenskom odlaganju primjene zakona mogla bi biti iskorištena kao pravna osnova za oslobađajuću presudu.
-
Dvostruki standard – iako će Schmidtovo krivično djelo ostati na snazi za druge, Dodik bi mogao biti izuzet iz tog pravnog okvira zbog proceduralnih detalja.
-
Političke implikacije – ovakav razvoj događaja pokazuje složene i ponekad netransparentne odnose između OHR-a i lokalnih političkih aktera u BiH.
Zaključno, analiza profesora Blagojevića baca novo svjetlo na pozadinu aktuelnih političkih i pravnih dešavanja u Bosni i Hercegovini. Promjena načina na koji Schmidt sprovodi svoje odluke nije samo tehnički detalj, već potencijalno ključni faktor u sudbini jednog od najuticajnijih političara u zemlji. Ovaj slučaj ilustrira koliko su pravne procedure i formalnosti bitne u političkim procesima, te koliko se svaka sitnica može iskoristiti kao oruđe u širem političkom i pravnom kontekstu.
U konačnici, situacija jasno pokazuje da je stanje u BiH i dalje duboko složeno, a odnosi između međunarodnih predstavnika i domaćih lidera ispunjeni su brojnim izazovima i intrigama koje imaju dalekosežne posljedice za stabilnost zemlje.
