Nebojša Vukanović, vođa Liste za pravdu i red, nedavno je izazvao buru reakcija svojim javnim pitanjem upućenim šefu Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, Luigiju Soreci, kao i drugim ambasadorima EU zemalja. Povod je bio njegov istup na konferenciji za medije u Sarajevu, tokom kojeg je govorio o ulozi međunarodne zajednice i Zapada u aktuelnoj političkoj krizi u BiH. Posebno je istakao nejasne i tajne pregovore između visokog zvaničnika EU, Gerta Jana Kopmana, generalnog direktora Direktorata za pregovore o proširenju, i Ane Trišić Babić, savjetnice Milorada Dodika zadužene za kontakte sa zapadnim diplomatama.
Vukanović je iznio tvrdnju da je Kopman bio u Bosni i Hercegovini u martu, gdje se sastao sa nekoliko političkih aktera, uključujući Željku Cvijanović i Srđana Amidžića. Međutim, planirani sastanak sa Dodikom je otkazan nakon upozorenja da bi to bilo nepromišljeno, jer je Dodik tada bio prvostepeno osuđen. Umjesto direktnog razgovora sa Dodikom, Kopman je održao tajni sastanak sa Anom Trišić Babić, koja je prema Vukanovićevim riječima, ključna osoba u režimu zadužena za komunikaciju sa zapadnim diplomatama.
U kontekstu tih susreta, Vukanović tvrdi da su se tada počeli pregovori o mogućoj nagodbi koja bi podrazumijevala da Dodik izađe pred Tužilaštvo BiH i da se poništi njegova odluka o pritvoru. Ovakve tvrdnje izazivaju niz pitanja o stvarnoj ulozi EU u domaćim političkim procesima i o tome koliko je zaista transparentan njihov angažman.
Vukanović je izrazio iznenađenje zbog oštre retorike koju prema njemu koriste Luigi Soreca i evropski ambasadori, navodeći da mu ta kritika ne smeta, jer on, kako kaže, govori istinu. S druge strane, kritikuje evropske diplomate što su, po njegovom mišljenju, stidljivi i neodlučni u osudi Milorada Dodika, čelnika SNSD-a, i njegovog režima, posebno zbog:
-
prijetnji i govora mržnje,
-
korupcije i kriminala,
-
političkih tenzija u zemlji,
-
čak i slučaja progona njemačke ministarke iz Banjaluke.
Vukanović je naglasio da očekuje odgovor od Sorece ili nekog drugog predstavnika Delegacije EU ili evropskih ambasadora u BiH, posebno u vezi sa sadržajem sastanaka koje je Kopman imao sa Trišić Babić. Takođe, postavio je pitanje o tome kako je moguće da osoba čiji su članovi porodice navodno procesuirani zbog korupcije i namještenih milionskih tendera, ima takvu važnu ulogu u režimu i u odnosima sa Zapadom.
U svom izlaganju, Vukanović se osvrnuo i na prethodne primjere saradnje EU i lokalnih političkih struktura, podsjećajući na 2011. godinu kada je Catherine Ashton, tada visoka predstavnica Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost, posjetila Dodika u Banjaluci. Tada su, kako tvrdi Vukanović, pregovarali o pravnoj državi i postigli nagodbu prema kojoj je Dodik odustao od referenduma, a optužbe za korupciju su premještene iz Sarajeva u Banjaluku, gdje je ubrzo oslobođen. Ovaj sporazum je rezultirao „jalovim“ strukturnim dijalogom i pravosudnim postupcima.
Pored toga, Vukanović je podsjetio na period kada je Peter Wigemark, kao šef Delegacije EU u BiH, bio direktno uključen u političku korupciju. On je, prema njegovim riječima, vrbovao poslanike u Parlamentarnoj skupštini BiH, uključujući i Dijanu Zeleniku iz HDZ 1990, kako bi se usvojio Zakon o akcizama. Ovo navodi kao dokaz da Evropska unija nije nedužna po pitanju trgovine pravnom državom u BiH, već da i sama učestvuje u manipulacijama i političkim dogovorima.
Iz svega navedenog, jasno je da Vukanović ističe duboku povezanost između visokih predstavnika EU i domaćih političkih elita, te ukazuje na to da se ključni dogovori često odvijaju u tajnosti, mimo očiju javnosti i transparentnosti. Njegove optužbe izazivaju pitanja o realnoj ulozi i integritetu međunarodnih aktera u političkim procesima u Bosni i Hercegovini.
Ukratko, ključne teze iz ovog izlaganja mogu se sumirati na sljedeći način:
-
Postoji tajni dijalog između visokih zvaničnika EU i ljudi bliskih Miloradu Dodiku, naročito Ane Trišić Babić.
-
Evropska unija je, prema Vukanoviću, upletena u pregovore i dogovore koji pogađaju pravnu državu u BiH.
-
Vukanović ističe da diplomatski predstavnici često izbjegavaju otvoreno osuditi Dodikov režim, dok istovremeno oštrim riječima kritikuju njega lično.
-
Povijesni primjeri poput pregovora s Catherine Ashton i aktivnosti Petera Wigemarka potvrđuju da su takve prakse učestale.
-
Ovakve prakse narušavaju povjerenje javnosti u institucije i međunarodne predstavnike u zemlji.
Zaključno, izjava Nebojše Vukanovića oslikava kompleksnu i često kontradiktornu realnost političkih odnosa u Bosni i Hercegovini, gdje se međunarodna politika prepliće sa domaćim interesima i gdje se ključne odluke ponekad donose u sjenama daleko od javnog nadzora. Ova situacija dodatno komplicira proces izgradnje pravne države i transparentnosti u regionu.
