Milorad Dodik, vođa iz Laktaša i dugogodišnji politički lider Republike Srpske, nalazi se pred novom fazom političkog pregrupisavanja, a prema informacijama koje su isplivale u javnost, namjerava sprovesti obimnu “čistku” među svojim najbližim saradnicima i državnim funkcionerima. Ovaj plan uključuje uklanjanje svih onih koji se trenutno nalaze na američkoj “Crnoj listi” zbog korupcije, kriminala ili narušavanja međunarodnih standarda – izuzev Željke Cvijanović, za koju Dodik nema formalnu nadležnost, kao i samog sebe, naravno.
Prema tvrdnjama novinara Slobodana Vaskovića, Dodik ovom akcijom ne pokazuje nikakav principijelni zaokret, već isključivo lični instinkt za preživljavanje. Njegova strategija se svodi na to da udovolji porukama koje dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država, koje ga već duže vrijeme politički pritišću, te da predstavi sebe kao lidera spremnog na prilagođavanje kada je to neophodno za vlastiti opstanak.
Ono što posebno naglašava ovu situaciju jeste činjenica da Dodik ni jednog od trenutno označenih funkcionera ne smatra nezamjenjivim. Po njemu, riječ je o ljudima koji su potrošni, politički beznačajni i koje se može ukloniti bez većeg otpora javnosti. On ih, kako se navodi, doživljava kao one koji su svoje odradili i kojima je vrijeme da odu.
U okviru ove šire strategije, najupečatljivija meta jeste trenutni direktor MUP-a Republike Srpske, Siniša Kostrešević. Njegova pozicija već je uzdrmana, a formalno je potisnut iz operativnog odlučivanja. Umjesto njega, de facto upravljanje Ministarstvom preuzeo je Boban Kusturić, načelnik Uprave za vazduhoplovstvo, koji je donedavno bio Kostreševićev blizak saradnik.
U ovom slučaju, dinamika odnosa između dvojice visokih policijskih funkcionera se drastično promijenila:
-
Kusturić i Kostrešević, koji su ranije bili opisivani kao “nokat i meso”, sada su u otvorenom sukobu.
-
Njihova međusobna netrpeljivost eskalirala je do tačke gdje je svaki od njih spreman ukloniti onog drugog s političke i institucionalne scene.
Trenutno se protiv Kostreševića vode istrage koje, prema informacijama dostupnim novinarima, nemaju izlaznu strategiju – što znači da je malo vjerovatno da će se izvući bez posljedica. A ono što je ključno – Dodik ga neće zaštititi, iako mu je upravo ovaj kadar godinama bio među najodanijima.
U tom kontekstu, Vasković dodatno pojašnjava da Dodik ne vidi problem u tome što žrtvuje one koji su mu godinama služili. Štaviše, on njihovu odanost vidi kao poslovni dogovor, pri čemu su funkcioneri imali priliku za lično bogaćenje putem sistema koji je tolerisao nezakonitosti, te je sada njihova sudbina za njega zatvoreno poglavlje.
S obzirom na dosadašnje ponašanje Dodika, može se primijetiti nekoliko važnih obrazaca:
-
Lojalnost prema Dodiku je privremena i uslovljena korisnošću – kada više ne donosi političku korist, ona se odbacuje.
-
Američki pritisci očigledno imaju efekta, makar i simboličkog, na donošenje odluka u vrhu RS.
-
Sistem funkcioniše po logici ličnog interesa, gdje su principi, savezništva i institucionalna lojalnost podređeni političkoj računici.
Postavlja se i pitanje koliko je dublja ova planirana čistka – da li je riječ samo o zadovoljavanju međunarodnih zahtjeva ili postoji i unutrašnji motiv za rekonstrukciju sistema vlasti, u kojem će Dodik pokušati uspostaviti novu mrežu odanih kadrova.
Još jedna dimenzija ove priče tiče se i poruke koju ovakav potez šalje ka unutrašnjosti same Republike Srpske. Odluke koje uključuju hapšenja, smjene i moguće procesuiranje dosadašnjih najviših funkcionera policije – šalju signal da nijedan pojedinac nije trajno siguran bez apsolutne političke podrške. Dodik time poručuje da je jedina konstanta on sam, dok su svi ostali zamjenjivi.
S obzirom na to da Dodik nije prvi put koristio ovu taktiku, mnogi analitičari vjeruju da ovakve “čistke” služe za obnavljanje kontrole i stvaranje nove strukture koja mu duguje lojalnost, bez obzira na ideološke ili pravne okvire.
Za kraj, izvjesno je da predstoji period turbulencija u političkom i bezbjednosnom sistemu Republike Srpske. Smjena i procesuiranje ljudi koji su donedavno bili stubovi režima ukazuje na to da Dodik ne planira da odstupi od vlasti, ali je spreman žrtvovati sve ostale kako bi ostao na političkoj sceni. Time se još jednom potvrđuje ono što mnogi već godinama tvrde – da interes ličnog opstanka nadjačava bilo kakve institucionalne ili političke principe u režimu koji je izgradio.
