U aktuelnom političkom trenutku, koji je obilježen tenzijama između entitetskih i međunarodnih institucija u Bosni i Hercegovini, premijer Republike Srpske, Radovan Višković, obratio se zvaničnim putem šefu Delegacije Evropske unije u BiH, Luigiju Soreci, iznoseći ozbiljne primjedbe na djelovanje visokog predstavnika Christiana Schmidta i na stavove koje EU zauzima u vezi s njegovim odlukama. Pismo, iako sažeto, otkriva duboko nezadovoljstvo koje vlasti RS gaje prema aktuelnom kursu međunarodne zajednice u BiH.
U svom dopisu, Višković iznosi tvrdnju da Christian Schmidt djeluje mimo međunarodnog prava, naglašavajući da nije dobio legitimitet kroz potvrdu u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija. Upravo zbog tog, kako ga opisuje, nelegitimnog statusa, Višković smatra da podrška koju EU pruža Schmidtovim odlukama ne samo da je sporna, već i potencijalno štetna po ustavnopravni poredak BiH.
Posebno je kritikovao dvije ključne odluke visokog predstavnika:
-
Nametanje finansiranja isplate arbitražnog duga firmi Viaduct iz Slovenije,
-
Uvođenje i finansiranje nove izborne tehnologije za predstojeće opšte izbore zakazane za 2026. godinu.
Višković priznaje da Republika Srpska ne bježi od svojih obaveza prema Viaductu i da nema problem s isplatom duga, ali naglašava ozbiljnu zabrinutost zbog načina na koji se transakcija treba realizirati. Naime, prema informacijama koje posjeduje Vlada RS, novac bi trebao biti uplaćen na račun offshore firme smještene na Kanalskim otocima. Ovaj podatak odmah je izazvao sumnje u zakonitost cijelog procesa, a dodatni problem predstavlja to što Pravobranilaštvo BiH ne podržava takav vid uplate, čime se dodatno komplikuje već složena pravna situacija.
Zbog svega toga, premijer RS je od Sorece zatražio dodatna pojašnjenja, postavljajući pitanje:
-
Zašto je EU odlučila da podrži finansijsku transakciju koja uključuje offshore račun?
-
Postoje li garancije da se tim putem ne prikrivaju nelegalne aktivnosti?
Višković ne isključuje mogućnost da se iza ovih transakcija kriju nečasne, pa čak i kriminalne radnje, te upozorava da bi EU svojim pristankom mogla postati dio međunarodno kompromitovane prakse.
Osim pitanja oko isplate Viaductu, premijer RS je iznio kritike i na račun uvođenja izborne tehnologije, koja uključuje skener uređaje i elektronske sisteme za obradu glasačkih listića. Prema njegovim riječima, građani BiH imaju druge, daleko urgentnije potrebe, te ne smatra da je ovo efikasan način trošenja javnih sredstava.
On je u pismu naveo da:
-
Pilot faza korištenja ovih uređaja nije dala očekivane rezultate,
-
Postoje opravdane sumnje da se oprema koristi kao alat za političku manipulaciju,
-
Građani nisu adekvatno informisani o funkcionalnosti i svrsi tehnologije.
U tom smislu, Višković insistira na transparentnosti i traži detaljna obrazloženja kako bi se spriječile buduće zloupotrebe i otklonile bilo kakve sumnje u namjere i efikasnost procesa digitalizacije izbora.
Kritički ton pisma otkriva duboki jaz koji postoji između entitetske vlasti i međunarodne zajednice, te sve snažnije uvjerenje da su određene odluke nametnute bez uvažavanja unutrašnje pravne i političke dinamike BiH. Višković poručuje da se mora voditi računa o interesima svih konstitutivnih naroda i entiteta, posebno kada je riječ o osjetljivim pitanjima poput međunarodnih presuda, finansijskih obaveza i izbornih reformi.
Pored konkretnih zahtjeva, iz pisma se jasno vidi i namjera vlasti Republike Srpske da dokažu svoju samostalnost u odlučivanju i pravo na institucionalnu zaštitu vlastitih interesa, čak i kada to dolazi u sukob s politikama međunarodnih organizacija poput Evropske unije.
Na kraju, Višković ostavlja otvorena pitanja i traži jasan odgovor od Delegacije EU u BiH, pozivajući se na obavezu očuvanja zajedničkog povjerenja, pravne sigurnosti i političke ravnoteže u zemlji. Bez toga, upozorava, može doći do daljeg slabljenja institucionalnog dijaloga i dubljeg produbljivanja krize povjerenja između domaćih vlasti i međunarodnih aktera.
U cjelokupnom tonu i sadržaju pisma jasno je da Višković pokušava da pošalje poruku kako Republika Srpska neće pasivno posmatrati odluke koje se donose bez njenog pristanka, te da će u političkom smislu braniti sopstvenu autonomiju i fiskalnu odgovornost. Bez otvorene komunikacije i obostrane volje za kompromis, kako nagovještava sadržaj dopisa, pred BiH stoje još kompleksniji politički izazovi koji mogu dodatno opteretiti ionako krhke institucije države.
