U vremenu političke nestabilnosti i rastuće neizvjesnosti unutar Bosne i Hercegovine, naročito u entitetu Republika Srpska, posljednje odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta izazvale su burne reakcije – ne samo u institucijama, već i među predstavnicima opozicije. Jedan od najistaknutijih glasova u tom kontekstu je Igor Crnadak, šef kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini RS, koji je u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ dao detaljnu i oštru analizu aktuelne političke krize, korupcijskih afera i narušenog povjerenja u pravosuđe.
Kao direktnu reakciju na Schmidtove mjere, Crnadak je najavio inicijativu za sazivanje posebne sjednice Narodne skupštine RS, sa ciljem da se raspravlja o slučaju Viaduct, slovenačke kompanije kojoj BiH sada mora isplatiti milionski iznos na osnovu međunarodne arbitražne presude. On smatra da je ovo idealan trenutak za političko otrežnjenje, jer se konačno mora utvrditi ko je odgovoran za štetu koju plaćaju svi građani RS.
U središtu Schmidtove odluke stoji Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju institucija BiH, kojim su omogućeni:
-
Troškovi za nabavku nove izborne tehnologije, s ciljem unapređenja transparentnosti izbora 2026. godine,
-
Isplata međunarodnog duga prema firmi Viaduct, proizašlog iz izgubljenog arbitražnog spora,
-
Izmjene koje sprečavaju prebacivanje entitetskih dugova na teret državnog budžeta.
Za ispunjenje presude, 120 miliona KM, koje su prvobitno bile namijenjene Republici Srpskoj iz prihoda od putarina, preusmjereno je za isplatu duga. Crnadak naglašava da je upravo Vlada RS svojim ranijim potezima – raskidom koncesionog ugovora sa Viaductom – dovela do ove situacije. Sada se taj dug pokušava prikazati kao nametnut, a ne kao direktna posljedica neodgovorne politike.
On je najavio da će već narednog jutra premijeru Radovanu Viškoviću poslati poslaničko pitanje sa zahtjevom za dostavljanje zapisnika i transkripata sa svih sjednica Vlade RS na kojima se raspravljalo o ovom slučaju. Cilj je da se razjasni ko je i kada donio odluke koje su dovele do milionskog gubitka.
Crnadak smatra da ovaj trenutak može biti prekretnica u borbi protiv nekažnjivosti, jer je dugogodišnja praksa političke zaštite odgovornih dovela do raširene korupcije. Prema njegovim riječima, ako se sada ne krene sa procesuiranjem odgovornih, sistem će nastaviti tonuti u beznađe i nepoverenje javnosti.
Situaciju dodatno komplikuju dešavanja unutar opozicije, posebno nakon ostavke Milana Miličevića, lidera SDS-a. Pojavile su se spekulacije da iza tog poteza stoji predsjednik PDP-a Draško Stanivuković, koji bi na taj način otvorio put ka kandidaturi za predsjednika RS. Crnadak, međutim, naglašava važnost jedinstva opozicije i potrebu za stabilnim SDS-om, kako bi se stvorila kredibilna alternativa vlasti predvođenoj SNSD-om.
U tom kontekstu ističe:
-
Svaki dan pod SNSD-ovom vlašću dodatno pogoršava stanje u RS,
-
Pobjeda na sljedećim izborima moguća je samo ako opozicija podrži kandidate koji su neprikosnoveno nezavisni od režima,
-
Nova izborna tehnologija i javno nezadovoljstvo mogu donijeti promjenu, ali samo ako opozicija istupi jedinstveno.
Crnadak se osvrće i na pravosudni tretman trojice visokih zvaničnika SNSD-a – Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića – kojima su ranije određene mjere pritvora, da bi potom bile ukinute i zamijenjene mjerama obaveznog javljanja. Ova situacija, kaže, stvara osjećaj da pravosudni sistem nije jednak za sve i da postoje pojedinci s „VIP statusom“ u očima pravosudnih institucija.
Posebno je oštar prema načinu na koji je Narodna skupština RS izmanipulisana, kada je podignuta opšta uzbuna i izglasan veto kako bi se spriječilo izručenje trojke Sudu BiH – da bi se, ironično, svi oni na kraju dobrovoljno pojavili pred tim istim sudom. Ova kontradikcija, prema Crnatku, pokazuje koliko su narodni poslanici često iskorišteni za političke predstave bez stvarne moći odlučivanja.
U intervjuu je spomenuta i potencijalna uloga Željke Cvijanović u restrukturiranju SNSD-a, nakon što su se pojavile informacije da Washington razmatra nju kao prelazno rješenje umjesto Dodika. Crnadak skeptično odbacuje ovu ideju, uz tvrdnju da Cvijanović nikako ne može biti „novo lice“ ili simbol promjena, jer je duboko upletena u strukture vlasti i poslovne veze režima. Navodi i da je kroz projekte poput Srpska Open, njena porodica direktno profitirala, što dodatno kompromituje njen imidž.
Zaključno, Crnadak naglašava da je pred Republikom Srpskom odlučujući trenutak u kojem se mora odlučiti hoće li se nastaviti putem neodgovorne vlasti i nekažnjivosti ili će konačno doći do obračuna sa korupcijom, jačanja institucija i vraćanja povjerenja građana. Prema njegovim riječima, budućnost entiteta zavisi od hrabrosti da se imenuju odgovorni i sankcionišu štetne odluke bez obzira na političku pripadnost.
U konačnici, ovaj razgovor ne nudi samo kritiku postojećeg stanja, već i jasan poziv na političku odgovornost, institucionalnu reformu i stvaranje nove političke kulture u kojoj će se interes građana staviti ispred interesa političkih elita.
