U trenutku kada tenzije na Bliskom istoku ponovno dosežu zabrinjavajući nivo, vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Khamenei, uputio je odlučnu poruku međunarodnoj zajednici. U govoru emitiranom putem državne televizije, jasno je poručio da je Teheran u potpunosti spreman odgovoriti na svaki oblik agresije, posebno ukoliko bi došlo do novog vojnog sukoba s Izraelom ili Sjedinjenim Američkim Državama. Njegove riječi ne ostavljaju mnogo prostora za tumačenje – ako do napada dođe, odgovor Irana bit će brz, oštar i daleko snažniji nego tokom nedavnog oružanog sukoba koji je trajao 12 dana.

U pozadini njegovog oštrog tona nalazi se niz događaja koji su dodatno pogoršali odnose između Teherana i zapadnih sila. Jedan od ključnih trenutaka koje je Khamenei posebno naglasio bio je iranski raketni napad na američku vojnu bazu Al Udeid u Kataru, koji je označen kao “od izuzetne važnosti”. Ovaj napad bio je odgovor na, kako tvrdi iransko rukovodstvo, provokacije i sigurnosne prijetnje koje dolaze sa Zapada. Khamenei je jasno stavio do znanja da Iran ne planira ostati pasivan ukoliko se ponove slične akcije.

Istovremeno, u diplomatskoj sferi, pritisci na Teheran ne jenjavaju. SAD i ključne evropske zemlje dale su jasan ultimatum – do kraja avgusta mora se postići napredak u nuklearnim pregovorima, u suprotnom bi mogle biti obnovljene sankcije putem Ujedinjenih nacija. Ove prijetnje dolaze u osjetljivom trenutku, kada je balans moći u regiji izrazito nestabilan, a povjerenje između strana gotovo uništeno.

No, umjesto ublažavanja tenzija, iranski parlament je istog dana kada je Khamenei održao govor zauzeo čvrst stav. Zvanično je objavljeno da nema govora o nastavku pregovora sve dok svi prethodno izneseni uslovi Irana ne budu ispunjeni. Ova izjava jasno stavlja do znanja da Teheran neće pristati na kompromis ukoliko mu se ne osigura puni suverenitet u procesu odlučivanja o svom nuklearnom programu.

Da bi se dodatno pojasnila ozbiljnost trenutne situacije, korisno je sagledati ključne tačke iz Khameneijevog govora i stavova koje trenutno zastupa iranska politička elita:

  1. Iran neće pokleknuti pod pritiscima – Vođa zemlje poziva na otpor i odlučnost, pozicionirajući Iran kao državu koja ne odustaje od svojih nacionalnih interesa ni pred prijetnjama vodećih svjetskih sila.

  2. Zapadne sile se označavaju kao agresori – Posebno su kritikovani Sjedinjene Američke Države i Izrael, koje Khamenei optužuje za pokušaje destabilizacije regiona i podrivanje iranskog suvereniteta.

  3. Spremnost za eskalaciju sukoba – Jasno je naglašeno da bi svaki novi napad bio dočekan žestokim odgovorom, jačim čak i od prethodnih.

  4. Uvjetovani pregovori o nuklearnom sporazumu – Parlament i rukovodstvo odbacuju bilo kakvu mogućnost pregovora ako se ne ispune svi ranije definisani zahtjevi.

U cijelom govoru dominira retorika suvereniteta i otpora. Khamenei poziva diplomate i pregovarače da se ne povinuju pritiscima, već da nastave djelovati “s pozicije snage”, braneći interese naroda i države bez kompromisa. U tom kontekstu, nuklearni sporazum, koji je svojevremeno bio najava otopljavanja odnosa između Teherana i Zapada, sada se pretvara u simbol geopolitičkog nadmudrivanja i borbe za prestiž.

Zabrinutost Zapada raste i zbog činjenice da bi Iran, u nedostatku diplomatskog rješenja, mogao značajno ubrzati svoj nuklearni program, što bi imalo ozbiljne posljedice ne samo za region, već i za globalnu bezbjednost. No, iz Teherana dolazi drugačiji narativ – Iran se, kako tvrde zvaničnici, ne priprema za rat, već samo brani od agresije i nepravde.

Obraćanje ajatolaha Khameneija dolazi u trenutku kada se odnosi u regionu prelamaju između vojne prijetnje i diplomatske paralize. U takvom ambijentu, njegova poruka je jasna: Iran neće tolerisati napade, bez obzira s koje strane dolazili, i spreman je da odgovori svim sredstvima koja su mu na raspolaganju.

U konačnici, ostaje da se vidi hoće li međunarodna zajednica uspjeti spriječiti dalju eskalaciju kroz diplomatiju, ili će tvrd stav obje strane voditi ka novom oružanom sukobu. Jedno je sigurno – Teheran ne namjerava popustiti, a njegove vođe smatraju da bi svaki pokušaj sile samo dodatno učvrstio nacionalno jedinstvo i otpor. Kako se bliži kraj augusta i rok za nuklearni dogovor, pitanje nije više hoće li se tenzije povećati, nego koliko će daleko otići.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here