U Bosni i Hercegovini trenutačno vlada značajna tenzija oko funkcioniranja ključnih sigurnosnih institucija, a posebno se ističe pitanje povratka Darka Ćuluma na čelo Službe za poslove sa strancima (SIPA). Ova tema je izazvala buru reakcija u javnosti, naročito nakon izjava novinara Slobodana Vaskovića, koji tvrdi da bi Ćulumov povratak označio ozbiljan korak unazad za državne sigurnosne strukture. Vasković je iznio oštru kritiku na račun Ćuluma, navodeći da je on, umjesto da štiti institucije, svojim djelovanjem zapravo doveo do njihove destabilizacije i kriminalizacije.
Uvod u ovaj problem može se posmatrati kroz širi politički i pravni kontekst u BiH, gdje je većina relevantnih zakonskih odluka i propisa već ukinuta ili osporena od strane Ustavnog suda BiH. Ipak, upravo u entitetu Republika Srpska (RS) te odluke ne priznaju se, što dodatno komplicira situaciju. Naime, Ćulum je, prema izvještajima, podnio ostavku na mjesto direktora SIPA-e 19. marta, ali je njegova ostavka ostala neriješena zbog političkih pritisaka. Taj događaj posebno je bio povezan s potezima Milorada Dodika i srpskih predstavnika u državnim institucijama, koji su bojkotirali rad na saveznom nivou i prihvatili odluke entitetskog parlamenta RS koje Ustavni sud smatra neustavnim.
Dalje, Vasković jasno ističe da je Ćulumov povratak ne samo nepotreban, nego i izrazito štetan po integritet i funkcionalnost SIPA-e. On navodi da je upravo Ćulum, tijekom svog prvog mandata, počeo proces razgradnje ove važne sigurnosne institucije, što je dovelo do povećanja kriminala i korupcije. Prema njegovim riječima, nečinjenje i svjesno blokiranje rada SIPA-e od strane Ćuluma predstavlja “zločin bez presedana”, a njegovi postupci mogu se smatrati čak i izdajom.
U osnovi ovog problema leže tri ključne tačke koje Vasković izdvaja:
-
Ćulum je, umjesto da štiti sigurnosne interese države, djelovao kao zaštitnik kriminalaca.
-
Njegova ostavka je politički zaustavljena zbog utjecaja Milorada Dodika i drugih srpskih političara.
-
Povratak Ćuluma na čelo SIPA-e značio bi dalju degradaciju i kriminalizaciju ove institucije, što je opasno za stabilnost i sigurnost cijele zemlje.
Vasković posebno naglašava da je Ćulum osoba bez integriteta i karaktera, koja je tokom svoje karijere bila podložna utjecajima svojih “vlasnika” i nikada nije pokazala odlučnost u borbi protiv kriminala. Ovaj opis dodatno pojačava njegovu tvrdnju da povratak Ćuluma nije nikakav pozitivan potez, nego direktan udarac na institucije koje su ionako na koljenima.
Još jedna važna dimenzija ove problematike je da je ovo pitanje daleko od puke birokratske rotacije, jer bi povratak Ćuluma praktično značio nastavak procesa demoliranja pravosudnih i sigurnosnih sistema u BiH. Vasković upozorava da se radi o pomno planiranom pokušaju zaštite najtežih oblika kriminala, što se uklapa u širi kontekst političkih borbi i destabilizacije unutar zemlje.
S druge strane, pravosudne institucije u BiH već su u nekoliko navrata bile meta različitih pritisaka i pokušaja političkog utjecaja, a degradacija SIPA-e može se smatrati logičnim nastavkom tog trenda. U tom smislu, situacija sa Ćulumom nije izolirani incident, već dio šire slike u kojoj je ugrožena sposobnost države da efikasno provodi zakon i štiti svoje građane.
Na kraju, važno je istaći da će daljnji razvoj događaja vezanih za SIPA-u i Darka Ćuluma imati značajan utjecaj na ukupnu političku i sigurnosnu klimu u Bosni i Hercegovini. Jasno je da je povratak osobe koja je već uzrokovala toliko problema rijetka i ekstremna mjera, koja može dodatno produbiti podjele i krizu u državi. Stoga je ključno pratiti hoće li institucije uspjeti da zaštite svoj integritet ili će, pak, ovaj proces kriminalizacije biti nastavljen pod pokroviteljstvom pojedinih političkih aktera.
Ova situacija još jednom potvrđuje koliko su stabilnost i pravda u BiH krhki pojmovi, te koliko je važno da odgovorni akteri rade u interesu države, a ne pojedinačnih političkih interesa. Samo tako se može spriječiti dalja destrukcija institucija i vratiti povjerenje građana u sigurnosni sistem zemlje.
