Kada se dogodilo ubadanje Umera ibn Hattaba, drugog pravednog halife muslimana, za vrijeme sabah-namaza, jasno je bilo da je smrt neizbježna. Rane su bile duboke, a crijeva su mu bila izbušena, pa je bilo nemoguće popiti vodu, jer bi ona izlazila iz njegovog stomaka.
Prije nego što je napustio ovaj svijet, Umer ibn Hattab je smatrao važnim prenijeti neke stvari na budućeg halifu. Iako nije znao ko će to biti, znao je šta je bitno za vođenje islamske zajednice.
Pominjao je ljude koji su imali posebno mjesto kod njega i predložio je da jednog od njih izaberu za halifu. Također je ostavio uputstva budućem halifi: da se dobro postupa prema onima koji su pod zaštitom Allaha i Njegovog Poslanika, tj. vjernicima drugih vjeroispovijesti ili manjinama u islamskoj državi, da se poštuju njihovi ugovori i prava te da se ne opterećuju više nego što mogu podnijeti.
Ova oporuka pruža dubok uvid u poštovanje i toleranciju prema manjinama u islamskoj državi, čak i u trenucima političke neizvjesnosti.
Međutim, gledajući događaje u svijetu danas, vidimo da se ta poštovanja često ne pridržavaju. Slike masovnih grobnica i mučkih ubistava muslimana podsjećaju na okrutnost koja postoji u svijetu.
Pitanje koje se nameće je da li će ovakvi događaji probuditi svijest muslimana i podstaći ih na promjene. I dok se neprijatelji islama i dalje raduju zbog poraza, čini se da smo mi, muslimani, jedini koji se bore sa bolešću oprosta i tolerancije, dok se svijet oko nas bori s mržnjom i zlobom.
Kroz historiju, islam je bio sinonim za poštovanje prava manjina i zaštite njihovih interesa. Međutim, danas se suočavamo s izazovima koji dovode u pitanje tu tradiciju. Radikalne interpretacije i političke manipulacije često dovode do zlostavljanja i diskriminacije manjinskih grupa u islamskom svijetu.
Uz to, s porastom islamofobije i neprijateljskog stava prema muslimanima u mnogim dijelovima svijeta, muslimani se često suočavaju s predrasudama i diskriminacijom u svojim zajednicama. To stvara dodatne izazove u održavanju islamskih vrijednosti poštovanja i tolerancije prema drugima.
Međutim, uprkos izazovima, mnoge zajednice i pojedinci unutar islamskog svijeta i dalje se trude da žive u skladu s ovim vrijednostima. Organizacije koje zagovaraju ljudska prava, obrazovne institucije koje promovišu interkulturalni dijalog i pojedinci koji se zalažu za mir i suživot svjedoče o tome da su islamske vrijednosti tolerancije i poštovanja prema drugima i dalje žive i važne.
Održavanje ovih vrijednosti zahtijeva kontinuirane napore i angažman svih članova društva, bez obzira na vjeroispovijest ili etničko porijeklo. Kroz dijalog, obrazovanje i zajednički rad na izgradnji inkluzivnih zajednica, možemo nastaviti da njegujemo i širimo vrijednosti poštovanja i tolerancije koje su sastavni dio islamske tradicije.
