U posljednjem izvještaju Ureda za reviziju institucija BiH, koji se odnosi na rad Ministarstva vanjskih poslova BiH za 2024. godinu, istaknute su ozbiljne primjedbe na način zapošljavanja u toj instituciji. Poseban akcenat stavljen je na nepoštivanje principa transparentnosti i neusklađenost sa zakonskim propisima. Međutim, umjesto odgovora na revizorske preporuke, javnost je suočena sa sve učestalijim slučajevima zapošljavanja lica bliskih vlasti – rodbinski, politički ili društveno povezanim s trenutnim rukovodstvom Ministarstva, na čelu s ministrom Elmedinom Konakovićem.
U samo jednom mjesecu, u Ministarstvu su se našla brojna nova lica, a zajedničko im je sljedeće – bliskost sa strankom Narod i pravda (NiP) ili sa samim ministrom. Iako je Konaković ranije javno tvrdio da će “onaj ko zaposli svog, odmah letjeti iz službe”, praksa iz 2025. godine pokazuje potpuno suprotnu stvarnost.
Evo nekoliko primjera osoba koje su, po dostupnim informacijama, zaposlene na osnovu porodičnih ili političkih veza:
-
Sanida Arnaut postavljena je na mjesto sekretara u Odsjeku za međunarodnopravne poslove. Ona je supruga brata Damira Arnauta, ambasadora BiH u Njemačkoj i člana Naše stranke.
-
Samira Trešnjo, sa skromnim radnim iskustvom kao dopisnica za Balkan Diskurs, sada obavlja funkciju sekretarke u Odsjeku za Evropsku uniju. Njeno imenovanje navodno je rezultat “preporuke s Ilidže”, odnosno uticaja načelnika Nermina Muzura, istaknutog NiP-ovca i bliskog saradnika ministra Konakovića.
-
Ilda Akšamija, kćerka NiP-ovog zastupnika Gorana Akšamije, dobila je poziciju u sektoru za diplomatski protokol, bez javno poznatog radnog iskustva. Po zanimanju je novinarka.
-
Nedžada Čorbo, zaposlena je kao sekretarica u sektoru za ekonomsku diplomatiju. Ona je supruga Amira Čorbe, rukovodioca interne revizije unutar istog ministarstva.
-
Amila-Nahla Jašarević, sekretarka u Kancelariji za diplomatsku obuku, je prva rodica ministra Konakovića. Kćerka je Alije Jašarevića, bivšeg komandira specijalne policije i vlasnika firme Gama Security.
-
Džan Helać, sin poznate novinarke Arijane Saračević-Helać, postavljen je kao sekretar u odjelu za analizu i planiranje. On je po struci komunikolog s prethodnim angažmanima na lokalnim portalima.
-
Davor Pavlović, sekretar u Odsjeku za Zapadnu Evropu, ima rodbinsku povezanost s Davorkom Ištuk, šeficom drugog sektora unutar MVP-a. Osim toga, on je prvi komšija Aljoše Čampare, bivšeg ministra i NiP-ovog kadra.
Posebno zanimljiv trend jeste preferiranje bivših novinara i novinarki, posebno onih koji su radili na lokalnim, slabije poznatim portalima.
Među njima su:
-
Mirela Bubalo – bivša novinarka i urednica portala Pressmedia, bez impressuma, ranije poznata kao “dostavljačica pošte” za Aljošu Čamparu. Kasnije je postala savjetnica ministra Konakovića za medije. Nakon kratkog angažmana, misteriozno je prešla u kabinet načelnice Benjamine Karić.
-
Šejla Cocalić – bivša TV voditeljica koja se istaknula u izbornoj kampanji NiP-a 2022. godine, a kasnije postaje sekretarka u Odsjeku za pravne i prevodilačke poslove. Trenutno se pojavljuje uz Konakovića kao moderatorica njegovih medijskih nastupa.
Prema izvorima unutar Ministarstva, konkursne procedure su bile farsa. Kandidati koje je ministar želio zaposliti unaprijed su dobivali testna pitanja i odgovore od šefa protokola Mirsada Bešića, koji je zajedno sa Slađanom Cvijović predsjedavao konkursnim komisijama.
Prema riječima jednog zaposlenika:
“Ko nije dobio materijale, znao je da nema šanse da bude primljen. Neki su i otvoreno odbijeni uz obrazloženje da ‘ima prečih’.”
Sve ovo baca ozbiljnu sumnju na navodni meritokratski princip kojeg se Konaković javno zalagao. Njegova izjava iz ranijeg perioda, gdje sa strašću ističe:
“Ko zaposli svog, odmah leti, nećemo pitati ni minute šta je radio!”,
danas izgleda gotovo cinično.
Iako je praksa političkog zapošljavanja raširena u javnom sektoru BiH, aktuelni slučaj iz Ministarstva vanjskih poslova pokazuje ekstreman oblik institucionaliziranog nepotizma. U samo nekoliko sedmica, zaposlena su brojna lica povezana rodbinski, politički ili ideološki sa strukturama vlasti, dok se kompetentni i kvalifikovani kandidati zanemaruju ili eliminišu iz procesa.
Zaključno, umjesto reformi i vladavine prava, svjedočimo sve dubljem ukorjenjivanju partijskog i rodbinskog zapošljavanja koje ozbiljno ugrožava povjerenje javnosti u institucije države. Ministarstvo koje bi trebalo predstavljati BiH na međunarodnoj sceni, sada postaje primjer domaće institucionalne krize – nekompetencije, netransparentnosti i sistemskog pogodovanja vlastitima.
