Trideseta godišnjica genocida u Srebrenici obilježena je u njemačkom parlamentu, a ovaj događaj trebao je biti trenutak poštovanja prema žrtvama i podsjećanje na jednu od najmračnijih stranica suvremene europske povijesti. Umjesto toga, obilježavanje je zasjenio kontroverzni govor zastupnika krajnje desne stranke AfD, Alexandera Wolfa, koji je izazvao žestoke reakcije i osudu ostalih članova Bundestaga.
U julu 1995. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini, snage bosanskih Srba pod zapovjedništvom Ratka Mladića zauzele su tadašnju zaštićenu zonu Srebrenicu. U danima koji su uslijedili, više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka sustavno je pogubljeno, dok su žene, djeca i stariji deportirani. Ovi zločini kasnije su pravno kvalificirani kao genocid, što je potvrdilo više međunarodnih sudova, uključujući Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde.
Na samom početku komemoracije, predsjednica Bundestaga Julia Klöckner jasno je naglasila da je ono što se dogodilo u Srebrenici „najgori ratni zločin na europskom tlu od Drugog svjetskog rata“. Njen govor bio je prožet empatijom, ozbiljnošću i jasnom osudom zločina, ali ono što je uslijedilo u raspravi šokiralo je mnoge prisutne.
Zastupnik Alexander Wolf, član stranke AfD poznate po svojim desničarskim i revizionističkim stavovima, svojim govorom pokušao je relativizirati događaje u Srebrenici. Doveo je u pitanje samu kvalifikaciju “genocid”, navodeći da se taj izraz koristi u političke svrhe, te je ustvrdio da su „Srbi u Srebrenici pucali na muškarce, ali su u osnovi poštedjeli žene i djecu“. Ova izjava izazvala je momentalnu reakciju drugih parlamentaraca.
Nakon njegovog govora, uslijedile su brojne osude:
-
Jürgen Hardt, zastupnik Kršćansko-demokratske unije (CDU), optužio je Wolfa za povijesni revizionizam i poricanje genocida, tvrdeći da se time svrstao na stranu počinitelja, a ne žrtava.
-
Martin Sichert, također iz AfD-a, dodatno je potpalio napetosti izjavivši da nas “Srebrenica upozorava da se moramo odreći multikulturalizma prije nego što bude prekasno”. Ova poruka je naišla na snažno negodovanje, pa su brojni zastupnici iz ljevice okrenuli leđa u znak protesta.
Uslijedio je i izvanredni govor njemačkog ministra vanjskih poslova Johanna Wadephula, koji je naglasio da nema nikakve sumnje kako njemačka vlada i dalje čvrsto stoji pri stavu da se u Srebrenici dogodio genocid.
U svom govoru, predsjednica Bundestaga Klöckner također je istaknula odgovornost Ujedinjenih naroda, čije su mirovne snage u tom trenutku imale zadatak zaštititi civile u Srebrenici. Međutim, one nisu pružile adekvatnu zaštitu, što je dovelo do tragičnih posljedica. Ona je naglasila kako su napadači tada brutalno razdvajali obitelji, ciljano deportirali žene, djecu i starije, dok su muškarci i dječaci ostavljani kako bi bili sustavno ubijeni u narednim danima.
Glavne poruke komemoracije mogle bi se sažeti u sljedeće točke:
-
Potvrda i priznanje genocida – Njemačka politika, osim pojedinaca iz desnice, jasno stoji iza međunarodnih presuda koje Srebrenicu definiraju kao genocid.
-
Oštra osuda revizionizma – Svaki pokušaj umanjivanja ili relativizacije zločina nailazi na politički i moralni otpor.
-
Upozorenje na opasnosti ekstremizma – Rasprava u Bundestagu još jednom je ukazala na to koliko su ekstremističke ideologije opasne ako se toleriraju u političkom diskursu.
-
Važnost pamćenja i obrazovanja – Izlaganja su jasno pokazala potrebu da se istina o Srebrenici sačuva i prenosi budućim generacijama, kao podsjetnik na to što se događa kada međunarodna zajednica zakaže.
Ovaj događaj u Bundestagu nije bio samo čin sjećanja na žrtve, već i pokazatelj političkih i ideoloških sukoba unutar Njemačke i šire. Dok većina zastupnika stoji čvrsto uz povijesne činjenice i međunarodne presude, dio desničarske scene i dalje pokušava revizionističkim narativima unijeti sumnju i umanjiti težinu zločina.
U konačnici, govor Alexandera Wolfa podsjetio je na to koliko je važno neprekidno se boriti protiv poricanja istine, ali i na činjenicu da je politička odgovornost za sjećanje jednako važna kao i pravna pravda. Genocid u Srebrenici ostaje tragičan simbol propusta međunarodne zajednice, ali i trajan podsjetnik na nužnost borbe protiv mržnje, netrpeljivosti i političkog ekstremizma u svakom društvu.
