U povodu 30. godišnjice genocida u Srebrenici, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan uputio je snažnu poruku kroz videoporuku, u kojoj je jasno istakao da čak i tri decenije nakon tragedije, bol i sjećanje ostaju duboko utisnuti u svijest Bošnjaka. Njegove riječi nose snažan emotivni naboj, ali i političku poruku: da propust međunarodne zajednice, koja nije spriječila genocid, i dalje predstavlja mrlju na njenom ugledu i historijskoj odgovornosti.
Erdogan je direktno osudio globalni neuspjeh – ”To što međunarodna zajednica nije preuzela odgovornost da zaustavi genocid, predstavlja propust koji će ostati zapamćen kao sramota”. Ova rečenica podsjeća da se genocid u Srebrenici ne smije posmatrati samo kao istorijski događaj, već kao opomena i trajni test savjesti globalne politike.
Turski predsjednik je posebno naglasio da je stalni poziv Turske na reformu Ujedinjenih nacija usmjeren upravo protiv mentaliteta koji odbacuje odgovornost – onoga koji se može sažeti u narodu poznatoj izreci: ”neka živi hiljadu godina zmija koja me ne ujeda”. Drugim riječima, bez pravne i moralne osude zločina, postoji opasnost da se neodgovornost i ravnodušnost preobraze u normalizaciju zla.
U daljoj poruci, Erdogan citira riječi rahmetli Alije Izetbegovića: ”Šta god činili, ne zaboravite genocid, jer će se genocid koji se zaboravi ponoviti”. Ovaj citat obilježava ključni motiv njegove izloške – sjećanje se ne smije izgubiti, jer je ono temelj za prevenciju budućih zločina. Kroz ovaj istorijski pogled, Erdogan poziva na aktivno uzdizanje svijesti i implementaciju konkretnih institucionalnih mjera koje će osigurati da se događaji poput Srebrenice ne mogu ponoviti.
U svom govoru, Erdogan nije zaobišao ni savremene sukobe, navodeći da ”ono što se dešava u Gazi dokaz je da međunarodna zajednica nije izvukla potrebne poruke iz Srebrenice”. Ovom tvrdnjom on ukazuje na hroničnu slabost globalnih institucija i struktura – da su, bez obzira na historijsku moralnu obavezu, često ostale nijeme pred ljudskim patnjama.
Zaključno, Erdogan šalje jasnu poruku: izraelska vlast će morati odgovarati, “prije ili kasnije”, kako pred zakonom, tako i pred istorijom. On naglašava da je Turska – bezuvjetno i dosljedno) na strani pravde, mira i stabilnosti, te će nastaviti da radi na očuvanju tih vrijednosti kroz aktivnu diplomatsku i političku ulogu.
U sumiranju ključnih poruka njegove videoporuke možemo izdvojiti:
-
Prethodni neuspjeh međunarodne zajednice u sprječavanju genocida u Srebrenici podjednako je moralni i politički propust.
-
Potrebna je reforma UN-a, jer bez modernizacije i osnaživanja mehanizama odgovornosti, zločini ostaju nekažnjeni.
-
Sjećanje i historijsko pamćenje su neophodni za sprječavanje budućih tragedija; uz korištenje Izetbegovićevih riječi, Erdogan otvara prostor za trajnu opomenu.
-
Sukobi poput onih u Gazi služe kao dokaz nepromijenjene indiferentnosti međunarodne zajednice prema aktuelnim žrtvama.
-
Turska ostaje posvećena pravdi i stabilnosti, i ne isključuje ni pravno ni historijsko odgovaranje počinioca ratnih zločina.
Ovaj govor ne predstavlja pouze važnu političku izjavu – on funkcioniše i kao moralni kodeks. Erdogan je ovom porukom – jakom, emotivnom i promišljenom – potvrdio položaj Turske kao zemlje koja mrzi zaborav i zdušno se zalaže za istinu. Njegove riječi ohrabruju i pozivaju na zajedništvo, solidarnost i pravdu, kao vitalne pokretače za izgradnju mira, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i širom svijeta, posebno u područjima dubokih i krvavih konflikata.
U konačnici, Erdoganova poruka povodom obilježavanja tridesete godišnjice genocida u Srebrenici ne nosi samo simboličnu težinu, već predstavlja i poziv na savjest cijelog čovječanstva. Njegove riječi upućuju na to da se zločini poput Srebrenice i Gaze ne mogu tretirati izolirano, već su posljedica dubljih problema u međunarodnom sistemu odgovornosti i solidarnosti. Poruka koju šalje nije ograničena samo na političku deklaraciju, već predstavlja pokušaj da se kroz historijsko pamćenje i kolektivnu odgovornost izgradi svijet u kojem nijedna nevina žrtva neće biti zaboravljena, niti ostavljena bez pravde. U tom smislu, sjećanje postaje oblik otpora, a politika – sredstvo očuvanja ljudskosti.
Hvala vam na čitanju!
