U dolini Potočara, gdje su bijeli nišani svjedoci najtežeg zločina počinjenog u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), Bakir Izetbegović, uputio je snažnu poruku povodom obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici. U trenutku kada cijeli svijet odaje počast nevinim žrtvama, njegovo obraćanje poslužilo je kao podsjetnik na odgovornost koju svi imamo – da ne zaboravimo, da pamtimo i da tražimo pravdu bez zadrške i kalkulacije.
Govoreći okupljenima u Memorijalnom centru, Izetbegović je istakao da je svijest o srebreničkom genocidu danas rasprostranjena širom planete zahvaljujući neumornom zalaganju organizacija žrtava, posebno Majki Srebrenice. Upravo su one, svojim godinama dugim aktivizmom, uspjele da tragediju koja se dogodila u julu 1995. godine otrgnu zaboravu i dovedu do toga da se 11. juli svake godine obilježava ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u institucijama kao što su Ujedinjene nacije, te na više od stotinu lokacija samo u Velikoj Britaniji.
Prisjećanje žrtava, naglašava Izetbegović, nije samo simbolički čin. To je čin kolektivne savjesti i odgovornosti, kako prema onima koji su stradali, tako i prema generacijama koje dolaze. On ističe da je od presudne važnosti ne samo čuvati sjećanje, već i kontinuirano insistirati na istini i pravednoj osudi svih onih koji su učestvovali u genocidu – bilo kao izvršioci, planeri ili pomagači.
U svom govoru jasno je stavio akcenat na sljedeće:
-
Pamćenje imena i sudbina žrtava – jer brojke bez imena gube ljudsku dimenziju tragedije.
-
Opasnost od zaborava – podsjećajući da svaki zaboravljeni zločin nosi sa sobom potencijal ponavljanja.
-
Pravda kao nezavršena misija – jer još uvijek postoje oni koji nisu odgovarali za svoja djela i koji slobodno hodaju, negirajući sve što se dogodilo.
Kako je rekao: “To je važno i za mrtve i za žive. Jer ako zaboravimo – stvari se mogu ponoviti.” Ova rečenica odzvanja snažno, ne samo među prisutnima u Potočarima, nego i među svim građanima Bosne i Hercegovine i šire, koji su svjesni da mir bez istine i pravde ostaje krhak i nesiguran.
Izetbegović se osvrnuo i na značaj međunarodnog priznanja genocida, kao snažnog temelja za buduće pomirenje i izgradnju povjerenja među narodima u regiji. Napomenuo je da bez otvorenog suočavanja s prošlošću, bilo kakva pomirba ostaje samo formalan politički okvir bez istinske suštine. Također je izrazio zahvalnost svima koji su podržali donošenje rezolucija i odluka koje afirmiraju istinu o onome što se dogodilo u Srebrenici.
U širem kontekstu, njegovo obraćanje podsjeća na činjenicu da sjećanje nije isključivo emotivan čin, već i politički, obrazovni i društveni imperativ. Kroz obrazovanje mladih, javne komemoracije, istraživački rad, ali i zakonske procese protiv negiranja genocida, društvo može stvoriti otpor prema svakoj vrsti revizionizma.
Važno je napomenuti da je Izetbegovićev govor bio usmjeren ne samo na podsjećanje već i na apel za aktivnu budnost. Po njegovim riječima, odgovornost nosimo svi – institucije, političari, građani, obrazovne ustanove i međunarodna zajednica. Samo zajednički možemo izbjeći scenarij u kojem bi slični zločini ponovno mogli da se dese.
Kroz ovaj govor u Potočarima, poslana je poruka jedinstva u sjećanju, saosjećanju i odlučnosti da se nepravda ne toleriše. Izetbegovićeva izjava bila je snažan poziv svima – da nikada ne pristanu na tišinu, zaborav ili relativizaciju zla.
U konačnici, upravo ovakvi istupi imaju potencijal da doprinesu formiranju kolektivne svijesti u kojoj Srebrenica neće ostati samo rana jednog naroda, već univerzalna opomena čovječanstvu. Jer kako je jasno poručeno: “Ako zaboravimo – Srebrenica nam se može ponoviti.”
Ono što ostaje nakon svakog govora, svakog prisjećanja i svake suze prolivenе nad bijelim nišanima u Potočarima jeste pitanje – kakvu budućnost želimo graditi? Izetbegovićeva poruka iz Srebrenice jasno sugerira da bez istinske posvećenosti pravdi, aktivnog čuvanja kolektivnog sjećanja i odgovornosti prema budućim generacijama, ta budućnost ostaje neizvjesna. Srebrenica nije samo prošlost – ona je i ogledalo savremene Bosne i Hercegovine, koja se još uvijek suočava s izazovima suočavanja s istinom. Zato je na svima nama da sjećanje pretvorimo u djelovanje, a bol u snagu da nikada više ne dozvolimo ponavljanje istog zla.
