U svjetlu obilježavanja tridesete godišnjice genocida u Srebrenici, prošle sedmice smo svjedočili važnom javnom diskursu — a jedna od najzapaženijih izjava došla je od Jadranke Kosor, bivše premijerke Republike Hrvatske. Gostujući u specijalnom izdanju emisije „Špica“ na TVSA, Kosor je govorila o usvajanju Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda i o prvoj komemoraciji održanoj u sjedištu UN-a. Njen stav je bio jasan: iako je rezolucija od simboličke i institucionalne važnosti, njeni efekti na političku i društvenu realnost u regiji ostaju ograničeni.
Kosor je na početku razgovora istakla da je uvođenje Srebrenice u središte pažnje UN-a – kroz skupove, komemoracije i rezolucije – značajan potez. Podsjetila je da je taj iskorak ostvario veliki simbolički učinak: Srebrenica je napokon priznata i unaprijeđena u međunarodnoj javnoj sferi. Time se šalje jasna poruka svjetskim liderima i sjećanja na zločine počinjene u julu 1995. nisu ostavljena po strani.
Posebno je pohvalila angažman Zlatka Lagumdžije, ambasadora Bosne i Hercegovine pri UN-u, smatrajući da je njegova inicijativa bila ključna za postizanje vidljivosti memorijalnih aktivnosti u sjedištu UN-a:
-
Aktivno je podržao organizaciju komemoracija u sjedištu svjetske organizacije,
-
Mobilizirao diplomatske resurse države da se glas žrtava čuje na najvišem globalnom nivou,
-
Približio priču o Srebrenici međunarodnoj javnosti, što je rezultiralo formalnim priznanjem kroz rezoluciju.
Međutim, Jadranka Kosor upozorava na razliku između slanja simboličke poruke i stvarnih političko-društvenih promjena u regionu. Ona napominje: „Moram reći izravno: nakon usvajanja rezolucije ništa se bitno nije promijenilo u našem okruženju“. Postoje i dalje oni koji otvoreno negiraju genocid u Srebrenici, što pokazuje da, 30 godina nakon zločina, proces istinske historijske refleksije još nije završen.
Također, Kosor nije štedjela riječi kritike za uticaj Ujedinjenih naroda u savremenim svjetskim krizama. Istaknula je da UN, iako formalno moćan, nemaju realan efekt na sprječavanje nasilja, naročito kada se radi o masovnim sukobima kao što je slučaj u Gazi. Ipak, ona ističe da i pored toga:
-
Njegovanje kulture pamćenja ostaje temeljni preduvjet za izgradnju istinski pravednog društva,
-
Sjećanje na svaku žrtvu – ne samo iz Srebrenice – važno je za moralni kompas cijele regije,
-
Jasna podrška civilizacijskim vrijednostima poput pravde i istine mora da bude prioritet.
Kosor je neposredno povezala sjećanje na žrtve Srebrenice sa sjećanjem na stratišta u Vukovaru tokom Domovinskog rata u Hrvatskoj. Naglasila je: „Svaka žrtva zaslužuje sjećanje… Zaborav bi bio drugi zločin“. To pokazuje da se priča o genocidu i patnji ne smije gledati izolovano, jer svi ovi događaji oblikuju kolektivnu memoriju i osjećaj zajedničke odgovornosti.
Na kraju svog izlaganja, ona je upozorila na političku atmosferu na Zapadnom Balkanu, gdje i dalje dominiraju podjele i nacionalistička retorika. Pojasnila je da je ova vrsta politike u službi dobijanja izbora, dok se istovremeno marginaliziraju oni koji nisu dio većinske, narodonosne priče. Istina je pravo. Pravo je suština, poručila je, ukazujući da bez poštovanja istine i pravde nema osnova za dugoročni mir i pomirenje.
Ova njena poruka nosi jasan impuls na više nivoa:
-
Međunarodna dimenzija – UN rezolucija je važan korak u diplomatskom i memorialnom smislu, ali bez institucionalnih mehanizama i političke volje domaćih vlasti, taj potez ostaje simboličan.
-
Regionalna odgovornost – Unutar država Zapadnog Balkana, ekstremističke i revizionističke tendencije i dalje nisu marginalizirane. Mile poslodavci za takve politike su i dalje prisutni i politički nagrađivani, neovisno o moralnim i pravnim posljedicama.
-
Kulturološko sjećanje – Podsjećanje na žrtve genocida i ratova u regiji ne smije biti selektivno. Neophodno je uspostaviti međusobno razumijevanje patnji i preživljavanja kroz zajedničku kolektivnu memoriju.
-
Uticaj prave politike – Državni i regionalni lideri bi trebali biti glasnogovornici pomirenja, a ne dobiti političke poene na račun isključivosti i negacije.
U zaključku, Jadranka Kosor je kroz svoj govor u emisiji „Špica“ ponudila kritičku refleksiju na stanje sjećanja i moralnog odgovora u regiji Zapadnog Balkana. Rezolucija o Srebrenici jeste korak u dobrom pravcu, ali pred njom stoji daleki put transformacije simbolike u stvarne promjene.
Bez institucionalne podrške, obrazovnih reformi, pravednih sudskih procesa i političkih lidera koji se ne plaše istine i odgovornosti, sjećanje će ostati puka scena bez stvarnog sadržaja. Kosor je poručila da bez toga, iako je rezolucija značajna, region ostaje na ivici – između potrebe za pomirenjem i trajnog sukoba. Istina je ključ, a pravda je način da se ona ne pretvori u puki formalizam.
