Sena Uzunović, sutkinja Suda Bosne i Hercegovine, našla se u centru pažnje javnosti nakon što je odlučila podnijeti krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika, aktuelnog predsjednika Republike Srpske. Ova prijava je rezultat teških optužbi koje je Dodik iznio u javnosti krajem februara ove godine, tvrdeći da je sutkinja navodno tražila mito u iznosu od nekoliko miliona maraka kako bi donijela oslobađajuću presudu u njegovu korist.
Pozadina cijelog slučaja tiče se prvostepene presude u kojoj je Dodik osuđen na jednu godinu zatvora i dodatno mu je izrečena zabrana političkog djelovanja u trajanju od šest godina. Presuda je donesena zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika u BiH, što je u skladu sa zakonskim okvirom kojim se štiti funkcionalnost institucija države. Upravo je sutkinja Uzunović bila na čelu sudskog vijeća koje je donijelo tu odluku.
Ubrzo nakon izricanja presude, Dodik je izašao u javnost s veoma ozbiljnim tvrdnjama. Kako je tada rekao, iz porodice sutkinje navodno su se obratili njegovim saradnicima s ciljem uspostavljanja kontakta. U njegovoj izjavi, koju su prenijeli brojni mediji, rekao je: “Iz njene porodice, od sudinice, tražili su kontakt s našim ljudima. I to ću prvi put reći. Došao je njen blizak rođak, snimljen je, i tražio je nekoliko miliona za oslobađajuću presudu.”
Dodik je također sugerisao da posjeduje snimak tog susreta, ali nijednom nije javno prikazao ili predao dokaz koji bi potkrijepio te tvrdnje. Ove optužbe nisu prošle nezapaženo, a reakcija sutkinje Uzunović bila je promptna i pravno usmjerena. Ona je odlučila da ne odgovara medijski, već da pokrene institucionalni proces, te je uputila krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH, tačnije tužiocu Igoru Dubaku.
U prijavi je, prema dostupnim informacijama, zatražila da se sprovede potpuna istraga o tvrdnjama iznesenim u javnosti, navodeći osnov za krivična djela lažnog prijavljivanja i davanja dara, tj. mita. Time je, na zakonit način, pokrenula proces koji bi trebao rasvijetliti sve okolnosti u vezi sa spornim navodima.
U ovom slučaju ključne su sljedeće tačke:
-
Presuda protiv Milorada Dodika: osuđen na zatvorsku kaznu i zabranu političkog djelovanja zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika.
-
Javne optužbe Dodika protiv sutkinje: tvrdnje da je tražen novac za oslobađajuću presudu, uz navođenje da postoji i snimak.
-
Podnesena krivična prijava: Sena Uzunović traži od Tužilaštva BiH da istraži sve navode i utvrdi odgovornost za moguće lažno prijavljivanje i pokušaj diskreditacije pravosudnih institucija.
Važno je naglasiti da ovakve optužbe imaju višeslojni efekat. Prvo, one dovode u pitanje integritet pravosuđa, jer ukoliko bi se pokazale tačnima, značile bi ozbiljno narušavanje zakonitosti i povjerenja u sudsku nezavisnost. Međutim, ukoliko se ispostavi da su optužbe lažne i politički motivisane, onda je riječ o pokušaju diskreditacije sudija i miješanja u pravosudni sistem, što bi također imalo dalekosežne posljedice.
Sutkinja Uzunović, poznata po tome što se ne eksponira u javnosti, ovim postupkom jasno daje do znanja da ne pristaje na javno linčovanje i da je spremna koristiti pravne mehanizme kako bi zaštitila svoj ugled i profesionalnu čestitost. Time šalje poruku da pravosudne funkcije ne smiju biti meta političkog pritiska, ma koliko javne osobe bile moćne.
U ovom slučaju se, kao i u brojnim sličnim, ogleda duboki jaz između političke i pravne stvarnosti u BiH. Dok političari često koriste javne nastupe kako bi oblikovali percepciju građana, pravosudni sistem insistira na dokazima i proceduri. Ukoliko Dodik posjeduje snimak koji, kako tvrdi, potvrđuje njegove navode, njegovo je zakonsko i moralno obavezujuće da ga preda nadležnim organima. U suprotnom, postavlja se pitanje da li se zapravo radi o političkom manevru s ciljem kompromitacije procesa.
Bez obzira na ishod ovog slučaja, on otvara važne rasprave u javnosti o odgovornosti političkih lidera za javno izrečene tvrdnje, kao i o tome koliki je pritisak pod kojim rade nosioci pravosudnih funkcija u BiH. Ukoliko institucije ozbiljno shvate ovaj slučaj i istraže ga do kraja, to bi moglo poslužiti kao važan presedan za buduće odnose između pravosuđa i politike.
Na kraju, ostaje da se vidi hoće li Tužilaštvo BiH sprovesti potpunu istragu, uključujući i to da li zaista postoji pomenuti snimak. Ono što je sigurno jeste da će ovaj slučaj poslužiti kao test zrelosti pravosudnog sistema, ali i kao ogledalo političke kulture u zemlji koja se već godinama bori s duboko ukorijenjenim nepovjerenjem prema institucijama.
