Vlasti bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska odlučile su značajno povećati sredstva namijenjena za lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama, s ciljem poboljšanja međunarodnog imidža i utjecaja u odnosu na novu američku administraciju. Ova odluka izazvala je brojne kontroverze, naročito zbog toga što dolazi u trenutku kada se vodeći entitetski političari, uključujući Milorada Dodika, suočavaju sa ozbiljnim međunarodnim sankcijama zbog antidejtonskog djelovanja i korupcije.
Na osnovu odgovora Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS-a, vidljivo je da će ukupno biti potrošeno više od 22 miliona eura za angažovanje lobističkih i stručnih kompanija u SAD-u. Iako je prethodno za te svrhe bilo predviđeno 11,6 miliona maraka, novi rebalans budžeta povećao je ovu cifru na 54,9 miliona maraka, što predstavlja skok od skoro 43 miliona konvertibilnih maraka. Time se finansiranje lobističkih aktivnosti više nego učetverostručilo.
Prema navodima vlasti RS-a, razlog ovog povećanja leži u potrebi da entitet predstavi “svoju verziju stvarnosti u BiH”, u kontekstu rastućih tenzija s međunarodnim akterima i očite izolacije pojedinih političkih lidera RS-a.
Najveći dio ovih sredstava bit će utrošen na:
-
Finansiranje predstavništava RS-a u inostranstvu
-
Angažovanje eksperata i lobističkih grupa
-
Podršku privrednim forumima i saradnji s dijasporom
Istaknuto je da sredstva nisu namijenjena isključivo lobiranju prema SAD-u, već i jačanju privredne saradnje sa stranim partnerima i promovisanju interesa Republike Srpske u različitim oblastima.
Ipak, ovaj potez izazvao je dodatnu zabrinutost zbog sve većeg broja zvaničnika iz RS-a koji se nalaze pod sankcijama međunarodne zajednice. Na crnoj listi Ministarstva finansija SAD-a, tačnije Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC), nalaze se:
-
Milorad Dodik
-
Željka Cvijanović (članica Predsjedništva BiH)
-
Radovan Višković (entitetski premijer)
-
Nenad Stevandić (predsjednik entitetskog parlamenta)
-
Igor i Gorica Dodik (Dodikova djeca)
Oni su sankcionisani zbog kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i zbog sumnji na korupciju i pokušaje podrivanja ustavnog poretka BiH.
Pored SAD-a, i druge zemlje su uvele slične mjere:
-
Velika Britanija je 2022. godine sankcionisala Dodika i Cvijanovićku zbog pokušaja podrivanja teritorijalnog integriteta BiH.
-
Njemačka i Austrija su uvele zabranu ulaska za Dodika, Viškovića i Stevandića te naredile zamrzavanje imovine ako postoji u tim državama.
-
Evropska unija je razmatrala sankcije, ali ih nije uspjela provesti zbog protivljenja Mađarske.
Odnosi RS-a s Njemačkom dodatno su se pogoršali kada je entitetska vlada proglasila njemačku ministricu za Evropu i klimu, Annu Luhrmann, nepoželjnom osobom, samo nekoliko sati nakon što su sankcije stupile na snagu. Luhrmann je tada boravila u Banjaluci, a navodno su njoj i njenoj delegaciji bile upućene prijetnje nasiljem od strane zvaničnika RS-a.
Ova serija događaja baca dodatno svjetlo na problematičan pristup vlasti RS-a u vođenju međunarodnih odnosa, koji sve više podsjeća na strategiju konfrontacije, umjesto dijaloga. U kontekstu izuzetno osjetljive političke situacije unutar Bosne i Hercegovine, kao i široke međunarodne pažnje usmjerene prema destabilizirajućim akterima, dodatno investiranje u lobiranje se može posmatrati kao pokušaj političkog preživljavanja putem vaninstitucionalnog utjecaja.
Posebno zabrinjava činjenica da su u trenutku kada RS bilježi ekonomske poteškoće, značajna sredstva preusmjerena iz budžeta ka aktivnostima čiji su stvarni efekti upitni. I dok zvaničnici tvrde da je cilj bolja prezentacija RS-a i osnaživanje ekonomske diplomatije, činjenica da se najviše novca troši na usluge lobista u državi koja već sankcioniše glavne aktere politike RS-a govori dovoljno o paradoksalnosti i neučinkovitosti tog pristupa.
U širem kontekstu, ova situacija otvara nekoliko ključnih pitanja:
-
Da li je opravdano trošiti milione javnog novca na lobiranje prema državama koje već sankcionišu entitetske vlasti?
-
Ko su konkretno lobističke kuće koje primaju ovaj novac i kakvi su njihovi rezultati do sada?
-
Da li postoji institucionalni nadzor i transparentnost u vezi s ovim troškovima?
U zaključku, iako vlasti RS-a pokušavaju da kroz lobiranje poboljšaju svoj imidž i obnovu komunikaciju sa zapadnim partnerima, realnost pokazuje da ti pokušaji ne daju željene rezultate. Naprotiv, međunarodna izolacija se produbljuje, a istovremeno se rasipa novac poreskih obveznika na aktivnosti koje služe više kao politička poruka otpora nego kao stvarna strategija promjene međunarodnog položaja RS-a. U vremenu kada su resursi ograničeni, a povjerenje građana na minimumu, ovakvi potezi ostavljaju gorak ukus i dodatno narušavaju ionako krhku sliku entiteta u očima javnosti i međunarodne zajednice.
