Na današnjoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, predsjednik entiteta Milorad Dodik iskoristio svoje izlaganje kako bi ponovo lansirao niz tvrdnji koje, prema ranijim reakcijama međunarodnih institucija, nemaju čvrsto uporište u dokazima, ali svakako izazivaju pažnju javnosti i političku kontroverzu.
Ovoga puta, u fokusu Dodikovog izlaganja bilo je pitanje migracione politike i potencijalne redistribucije migranata iz Velike Britanije ka Zapadnom Balkanu. Dodik je tvrdio da se radi o planu britanskog premijera Keira Starmera, za kojeg, kako navodi, postoji namjera da „distribuira milione migranata“ upravo prema ovom regionu. U tom kontekstu, Dodik je pozvao poslanike da izglasaju zakonsku zabranu dovođenja migranata u Bosnu i Hercegovinu, a posebno na teritoriju Republike Srpske.
Pitanje migracija je već godinama osjetljiva tema u BiH, često korištena u dnevno-političke svrhe. No, ovaj put, Dodik je tome dodao i element ličnog sjećanja – jednu, već ranije poznatu priču koju je prvi put iznio prije četiri godine.
Naime, Dodik je u nastavku izlaganja evocirao navodni događaj iz 2002. godine, kada, kako kaže, nije bio predsjednik Vlade, ali se protiv njega vodio sudski postupak. Tada mu se, tvrdi, obratio tadašnji ambasador SAD-a u BiH, Clifford Bond, tražeći sastanak van službenih prostorija, na privatnom imanju Dodika, uz prijedlog da zajedno prošetaju.
Tokom te šetnje, kako je izjavio, ambasador mu je predložio da prizna krivicu u tadašnjem postupku, jer bi time pokazao da pravosuđe u BiH funkcioniše. Prema Dodikovim riječima:
„Rekao mi je da ću biti osuđen na šest mjeseci zatvora, a kasnije dvije godine uslovno. Ja sam ga pitao želi li da ga odmah bacim u jezero, ili da se fizički obračunam s njim. Ali odustao sam jer sam vidio da je njegovo obezbjeđenje brojnije od moga.“
Dodik je takođe naveo da mu je Bond tada izgovorio rečenicu koja mu se urezala u pamćenje: da u budućnosti u Republici Srpskoj neće više živjeti Srbi, već narodi iz daleka koji će dominirati ovim prostorima.
U tom trenutku, kako kaže, nije shvatio na šta tačno ambasador misli. Mislio je, tvrdi, na neki mogući rat koji će “pokrenuti Muslimani uz pomoć Amerikanaca“. No, kako dodaje, s godinama je, prema vlastitom shvatanju, došao do drugačijeg zaključka.
Prema Dodikovim riječima, to je bio početak šire strategije eliminacije Srba i RS-a s političke i demografske mape BiH. On tu navodnu strategiju povezuje s:
-
Arapskim lobijima u SAD-u
-
Administracijama Clintona, Obame i Bidena
-
Finansijskim uticajem bogatih arapskih država
-
Pokušajem da se, kako kaže, „pacifikuje ovaj prostor i oslabi RS“
Zaključuje da je zbog toga u proteklih trideset godina od Dejtonskog sporazuma učinjeno sve da se RS “razgradi”, umjesto da se ostavi da živi svoj “dejtonski život”. Tvrdi da je sve to dio šire zavjere da se RS pretvori u „praznu ljušturu“.
Podsjetimo, ovu priču o sukobu s ambasadorom Bondom, Dodik je već iznosio 2020. godine, a tada je Ambasada SAD-a u BiH demantovala sve navode, nazvavši ih “neutemeljenim“ i „neistinama“. Rečeno je da se radi o pokušaju da se skrene pažnja s političkih i pravosudnih problema s kojima se Dodik suočava.
U kontekstu današnje sjednice NSRS-a, jasno je da Dodik koristi ovakve narative kako bi pojačao osjećaj vanjske ugroženosti, što je često dio njegove političke retorike, te dodatno učvrstio podršku unutar entiteta kroz poruke o suverenitetu, zaštiti Srba i odbrani Republike Srpske od međunarodnih uticaja prenosi novi.ba
