U vremenu kada su istinske vrijednosti često potisnute površnim senzacijama, djela pojedinaca poput Jusufa Nurkića ponovo vraćaju vjeru u ljudsku dobrotu i solidarnost. Najpoznatiji bosanskohercegovački košarkaš, koji karijeru gradi na vrhunskom nivou u NBA ligi, još jednom je dokazao koliko mu je stalo do svoje domovine i njenih ljudi, posebno onih koji su najranjiviji.
Ovaj put Nurkićeva plemenitost zasjala je u jednom zaboravljenom kutku Bosne i Hercegovine – u malom selu Jeleč, nedaleko od Foče. Tamo živi porodica Suljević, povratnici koji su svoj život posvetili stočarstvu i mukotrpnim radovima na rodnoj grudi. Nažalost, njihovo već teško svakodnevno preživljavanje dodatno je pogoršano nedavnim tragičnim događajem – napadom vukova koji su gotovo potpuno uništili njihovo stado ovaca.
Za ovu porodicu, koja ovisi o svom stadu, takav gubitak predstavlja ne samo ekonomsku katastrofu, već i psihološki udarac. U svijetu u kojem su povratnici često zaboravljeni i prepušteni sami sebi, ovakvi gubici znače korak unazad ka potpunoj izolaciji i siromaštvu.
Upravo tada, kada im je pomoć bila najpotrebnija, na scenu stupa Jusuf Nurkić – tih, nenametljiv, ali uvijek spreman pomoći. Saznavši za tragediju porodice Suljević, odmah je kontaktirao Udruženje Pomozi.ba, poznato po svojim humanitarnim akcijama, s ciljem da hitno pruži pomoć.
Njegova namjera nije bila da čeka ili da pravi medijsku priču – želio je djelovati odmah. Rezultat tog djelovanja bio je brz, konkretan i duboko značajan: u vrlo kratkom vremenu, donacija je realizovana, a Suljevići su dobili novo stado ovaca, koje će im omogućiti da nastave tamo gdje su stali, da ponovo rade, proizvode, žive dostojanstveno.
Emotivne riječi Huseina Suljevića, jednog od članova ove porodice, svjedoče koliko je ta pomoć značila:
-
“Hvala svima koji su bili uz nas, a posebno Jusufu Nurkiću, čija pomoć nam je mnogo značila. Kao povratnik ovdje, ovo je za mene velika podrška.”
U ovom jednostavnom izrazu zahvalnosti krije se čitava priča o tome koliko jedno ljudsko biće može promijeniti nečiju svakodnevicu – ne kroz prazne riječi, već konkretnim djelima.
Dok Nurkić provodi ljetni odmor u Bosni i Hercegovini, dijeleći sa svojim pratiteljima prizore sa rijeke Une i drugih prirodnih ljepota, njegova povezanost s domovinom pokazuje se mnogo dubljom od obične nostalgije. On ne zaboravlja svoje korijene, niti okreće leđa ljudima koji žive svakodnevni život u borbi s nepravdom, siromaštvom i nesigurnošću.
Njegova pomoć porodici Suljević nije izolovan slučaj. To je samo jedan u nizu primjera njegove dugoročne opredijeljenosti da, osim što predstavlja svoju zemlju na sportskim borilištima, bude i moralni autoritet, uzor mladima, i čovjek koji ne zaboravlja odakle je krenuo.
Ovakvi postupci mogu poslužiti kao inspiracija svima nama – da nikada ne budemo previše zauzeti ili previše moćni da ne bismo pomogli onima kojima je to najpotrebnije prenosi pressmediabih
