Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, nedavno je komentarisao produženje američke mjere poznate kao “nacionalno vanredno stanje u vezi sa Zapadnim Balkanom”, koje je na snazi još od 2001. godine. Ova mjera, koju su SAD i ranije produžavale, posljednji put je produžena za dodatnu godinu, a Vučić je ocijenio da je to prvenstveno povezano s Dejtonskim mirovnim sporazumom – dokumentom potpisanim prije tačno trideset godina, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini i postavljen temelj za njenu buduću državnu strukturu.
On je izrazio mišljenje da se upravo Dejtonski sporazum koristi kao razlog za održavanje ove mjere jer, kako je rekao, „bit će da je Dejtonski sporazum u pitanju“. Vučić je dodatno istakao da su, prema njegovom viđenju, zapadne sile često kršile ovaj sporazum, oduzimajući ingerencije entitetu Republika Srpska i tumačeći ga na „pokvaren“ način. Ova izjava sugeriše duboku frustraciju srpske strane zbog, kako smatra, nepravednog tretmana i gubitka autonomije u okviru Dejtonskog aranžmana.
Tokom obraćanja medijima poslije Međunarodnog foruma studenata pod nazivom “Sloboda i suverenost naroda u 21. vijeku”, održanog u Palati Srbija, Vučić je dodatno istakao složenost trenutne globalne situacije, opisujući je kao „svijet u potpunom haosu“. U tom kontekstu naglasio je da je prioritet Srbije da čuva svoju zemlju i jača njene kapacitete na više polja:
-
vojno
-
ekonomski
-
politički
Pored toga, ukazao je na važnost posjedovanja odvraćajućeg faktora, što podrazumijeva sposobnost zemlje da na efikasan način odgovori na potencijalne prijetnje i sačuva svoju nezavisnost i sigurnost.
Ovaj stav predsjednika Srbije dolazi u trenutku kada su se SAD ponovo uključile u pitanje stabilnosti Zapadnog Balkana, produžavajući važeće sankcije koje se odnose na kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ove sankcije su uvedene kao odgovor na aktivnosti koje američka administracija smatra prijetnjom za regionalnu sigurnost i nacionalne interese SAD-a. Među sankcioniranim ličnostima od 2017. godine nalazi se i Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, što je izazvalo snažne reakcije u regionalnoj politici.
Važno je istaknuti da je ovaj potez američkog predsjednika Donalda Trumpa – koji je potpisao produženje ove uredbe – interpretiran kao direktan odgovor na velike napore i investicije u lobiranje koje čine zagovornici velikosrpskih ambicija. Naime, oni nastoje utjecati na američku politiku prema Zapadnom Balkanu kako bi smanjili sankcije i promijenili pristup koji Washington ima prema regiji.
Nedavno se u Banjaluci pojavio poznati lobista Republike Srpske, Rod Blagojevich, nekadašnji guverner američke savezne države Ilinoj, koji je pravosnažno osuđen zbog korupcije. On je izjavio da će predsjedniku Trumpu prenijeti svoje nezadovoljstvo zbog, kako tvrdi, “nepravde prema srpskom narodu” i da visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, Christian Schmidt, tretira Republiku Srpsku kao „svoju koloniju“. Ova izjava ukazuje na duboke podjele i percepcije u vezi s međunarodnim nadzorom i ingerencijama u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine.
Interesantno je i da je Donald Trump ubrzo nakon svog drugog stupanja na predsjedničku funkciju pomilovao upravo Blagojevicha, što dodatno komplikuje i politiku i percepciju njegove administracije prema Balkanu.
Ovaj splet događaja jasno pokazuje da je situacija u regionu i dalje izrazito napeta i da su međunarodni sporazumi poput Dejtonskog mirovnog sporazuma u fokusu globalnih sila koje nastoje balansirati između regionalnih interesa i svojih geopolitičkih ciljeva. Vučićeve izjave otkrivaju osjećaj da Srbija, kao ključni akter na Balkanu, vidi ovaj međunarodni okvir kao često nepravedan i onemogućavajući za ostvarivanje njenih ciljeva, ali i spremnost da se u ovim turbulentnim okolnostima fokusira na jačanje sopstvene snage i suvereniteta.
U konačnici, jasno je da će se tenzije oko tumačenja i primjene Dejtonskog sporazuma, kao i utjecaja velikih sila na Zapadni Balkan, nastaviti i u narednom periodu, dok se regionalni i međunarodni akteri bore za svoje interese u ovom strateški važnom dijelu Evrope. Ova kompleksna dinamika zahtijeva stalnu pažnju i mudru diplomatiju, kako bi se očuvao mir i stabilnost u regiji pogođenoj višedecenijskim sukobima i političkim podjelama.
